Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:
Vatikanski radio

Početna stranica / Papa Franjo / Audijencije i Angelus

Opća audijencija 10. lipnja 2015. god.


Papa Franjo se u današnjoj katehezi osvrnuo se na iskustvo bolesti u obitelji, kao zajedničku nedaću koja prije li poslije, pogodi svaku obitelj. Bolest je znak naše krhkosti koju, u okrilju obitelji, doživljavamo već od djetinjstva, a na poseban način u svojoj starosti – kazao je sveti Otac.

Bolest dragih nam osoba, kojima želimo dobro, na neki način, osjećamo s više trpljenja i tjeskobe zbog ljubavi koja čini da osjećamo ono više. Toliko puta za oca ili majku ono više postaje teško za podnositi, kad je riječ o  bolesti njihova sina ili kćeri, nego da je riječ o njihovoj vlastitoj. Možemo reći da je obitelj najbliža bolnica. I danas još uvijek po svijetu, bolnica je privilegij malobrojnih – i nerijetko se nalazi daleko – ustvrdio je Papa. Majka, otac, braća, sestre i bake su oni koji jamče brižnost i pomažu nam ozdraviti.

U evanđeljima, na mnogim su stranicama opisani Isusovi susreti s bolesnima te njegova zauzetost oko njihova iscjeljenja. On se javno predstavlja kao onaj koji se bori protiv bolesti i koji je došao iscijeliti čovjeka od svakoga zla – i duhovnog i tjelesnog. I zaista, dirljiv je  evanđeoski prizor iz Markova evanđelja: Uvečer kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute (Mk 1,32). Pismoznanci su Isusa korili što je kršio subotnji počinak čineći dobro, ali je njegova ljubav htjela povratiti čovjeku zdravlje; učiniti bližnjemu dobro – pojasnio je Sveti Otac.

Gdje su u velikim i modernim gradovima – zapitao se Papa – vrata pred koja možemo ponijeti bolesnike u nadi da će biti izliječeni! Isus se nikad od tih ljudi nije povukao; nije pošao dalje okrenuvši glavu na drugu stranu. I kada bi ih otac ili majka ili prijatelji dovodili k njemu da ih dodirne i ozdravi, nije otezao već je zdravlje bilo preče od propisa – pa i kada je riječ o važnom subotnjem počinku -  objasnio je Papa (Mk 3,1-6).

Isus šalje svoje učenike da čine to isto, dajući im moć ozdravljanja, da se približe bolesnima i da se njima do kraja posvete (usp. Mt 10,1). Trebamo imati na umu ono što je rekao učenicima u zgodi sa slijepcem od rođenja (usp. Iv 9,1-5). Učenici su, imajući pred sobom slijepca, počeli raspravljati je li njegova slijepoća posljedica njegovih grijeha ili pak grijeha njegovih roditelja – kazao je Papa.

Gospodin je bio sasvim jasan: niti on niti njegovi roditelji; takav je da se na njemu pokažu silna dijela Božija – rekao je Papa Franjo podsjećajući na Isusove riječi. Ozdravio ga je. To je Božja slava;  to je zadatak Crkve! Pomagati bolesnima a ne gubiti se u raspravama. Uvijek pomagati, tješiti, olakšati, biti bolesnima blizu – to je naš zadatak – ustvrdio je Sveti Otac.

Crkva je pozvana na molitvu za svoje drage koje je pogodilo zlo. Molitva za bolesne nikada ne treba izostati; i treba moliti bilo osobno bilo u zajednici. Papa je podsjetio na evanđeoski prizor Kananejke (usp. Mt 155,21-28); žene poganke koja je Isusa molila da joj ozdravi kćerku. Da iskuša njezinu vjeru, isprva odgovara tvrdo:  ne mogu, poslan sam ovcama doma Izraelova. Žena se ipak ne povlači – podsjeća papa – kada majka traži pomoć za svoje stvorenje, nikad se ne povlači! -  Te odgovara: Čak i psići jedu mrvice koje preostanu sa stola njihovih gospodara!  Tada joj Isus reče: O ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš (r. 28).

Pred bolešću i u obitelji – zbog ljudskih slabosti – iskrsnu teškoće. Ipak, općenito govoreći, vrijeme bolesti jača obiteljske veze. Mislim da je važno odgojati djecu već od malena za solidarnost u vrijeme bolesti. Odgoj koji čuva u zavjetrini osjetljivost za ljudsku bolest, otvrdnjuje srce i djecu «anestezira» u odnosu na patnju drugih čineći ih nesposobnima za suočavanje s trpljenjem i da dožive iskustvo ograničenosti. Svi smo mogli ponekad susresti osobu koja na licu ima znakove umora jer je bdjela na smjene s drugim članovima obitelji uz bolesnog člana obitelji… - upravo te stvari su herojske i herojstvo su obitelji! Taj se heroizam za vrijeme bolesti nekog člana obitelji, vrši nježno i s ljubavlju – kazao je Papa.

Slabost i trpljenje naših najdražih i sveti osjećaji, mogu biti za našu djecu i unuke, škola života, a takvima postaju kada su trenuci patnje popraćeni molitvom i obzirnom blizinom obitelji. Kršćanska zajednica dobro zna da obitelj u kušnji bolesti ne treba ostaviti samu. Zahvalimo Gospodinu za ova lijepa iskustva bratskoga crkvenog zajedništva koje obiteljima pomaže da prebrode teške trenutke boli i patnje.

Ova kršćanska blizina nekoj obitelji, istinsko je blago za župu; blago mudrosti, koje je u teškim trenucima, pomaže obiteljima te Božje kraljevstvo čini shvatljivijim od mnogih govora i predavanja – zaključio  je na koncu Sveti Otac.

Nakon razmijenjenih pozdrava na različitim svjetskim jezicima, Papa je pozdravio različite hodočasničke skupine iz Italije i inozemstva, posebno kršćanske izbjeglice iz Gane i Nigerije, koje je ugostila udruga Auxilium iz Potenze.  Kao i obično, nije zaboravio bolesnike i mlade niti novovjenčane parove. Na samo je koncu Sveti Otac podsjetio na skori spomen Bezgrješnoga Srca Marijina, koji se slavi slijedeće subote.