U samostanu gdje je živio Luter Papa se susreo s predstavnicima Vijeća evngeličkih
crkvi u Njemačkoj
Nakon kratkog posjeta katedrali u Erfurtu, Sveti se Otac danas u jedanaest sati i
trideset minuta zaputio prema bivšem augustinskom samostanu u Erfurtu, gdje je kao
augustinac od 1505. do 1521. godine, do izopćenja, boravio Martin Luter, začetnik
protestantske reforme. Papu je na ulazu u bivši samostana dočekao predsjednik Evangeličke
crkve u Njemačkoj pastor Nikolaus Schneider zajedno s predsjednicom Evangeličke pokrajinske
crkve i dopratili ga do dvorane u kojoj je bila Papina pratnja s petnaest predstavnika
Vijeća. Nakon pozdrava Predsjednice lokalne evangeličke crkve i predsjednika Vijeća
Papa je zahvalio na daru susreta. Kao rimski biskup ganut sam što mogu ovdje, u
starom augustinskom samostanu, sresti predstavnike Vijeća Evangeličke crkve u Njemačkoj.
Ovdje je Luter studirao teologiju, protiv očeve volje bio zaređen za svećenika u redu
svetoga Augustina. Lutera je zanimalo samo jedno: „Kako imati milosrdnoga Boga?“ Da
je to pitanje bila pokretačka snaga njegova traženja i danas me se snažno doima –
kazao je Sveti Otac pitajući se muči li današnje kršćane isto pitanje koje je mučilo
i Lutera: Što je Bog za mene i kakav je moj odnos s Bogom? Mislim da se i mi u susretu
s Luterom moramo zapitati: što je Bog za nas? Govoreći o razlici između Boga, stvoritelja
neba i zemlje, i filozofske pretpostavke o počecima svemira, Papa je rekao da Bog
ima lice i da je govorio. U čovjeku Isusu Kristu postao je jedan od nas, pravi Bog
i pravi čovjek. Cijela je Luterova misao bila je kristocentrična, a on je u svjetlu
Kristovu tumačio Sveto pismo. Krist ima biti središte naše duhovnosti, a ljubav prema
Kristu i zajedništvo s Njim trebaju usmjeravati cijeli život – istaknuo je Benedikt
XVI. objašnjavajući kako shvaća ekumenizam. Najvažnije je da pod pritiscima sekularizacije
ne izgubimo iz vidika ono što nam je zajedničko, svoju kršćansku bit. Pogrješno je
bilo isticati ono što nas razdvaja, a ne ono što je zajedničko u Svetom pismu i ispovijedanju
kršćanske vjere. Veliki ekumenski iskorak u posljednjim desetljećima baš je u tome
što smo postali svjesni zajedništva, u molitvi i pjesmi, u zauzimanju za kršćansku
etiku pred svijetom, u zajedničkom svjedočenju Boga Isus Krista u svijetu, to što
priznajemo da je zajedništvo naš neuništivi temelj – ustvrdio je Benedikt XVI. Govoreći
o opasnostima koje prijete zajedništvu, između ostalih spomenuo je nove oblike kršćanstva
koje se širi u svijetu i koje zabrinjava povijesne crkve, jer mu nedostaje institucionalni
biljeg, racionalno uporište mu je slabo a dogmatsko još slabije i nestalno. Pred tom
se svjetskom pojavom moramo svi zamisliti: što nam može reći taj novi oblik kršćanstva?
U svakom slučaju moramo se upitati: Što je nepromjenjivo, a što se može mijenjati
u našoj vjeri – ustvrdio je Papa. Govoreći o stanju u Njemačkoj, Papa je rekao
da je sekularizirani svijet veliki izazov za cijelo kršćanstvo. U sekulariziranom
svijetu moramo živjeti i svjedočiti svoju vjeru. Bog je odsutan u današnjem svijetu,
povijest objave o kojoj govori Sveto pismu gurnuta je u prošlost. Smijemo li popustiti
pred sekularizacijom, postati moderni razvodnjavajući svoju vjeru? – zapitao je Papa
i odgovorio da vjeru treba preispitivati i živjeti u sadašnjem vremenu, ali živjeti
je u potpunosti. To je središnja zadaća ekumenizma. U tome se moramo uzajamno pomagati.
Ne može taktika spasiti kršćanstvo nego istinski življena vjera po kojoj Krist i s
Njim živi Bog ulazi u ovaj naš svijet. Kao što su nas zbližavali mučenici nacizma,
tako i danas življena vjera u sekulariziranome svijetu mora biti sjedinjujuća snaga
i voditi nas prema jedinstvu u jedinom Gospodinu – zaključio je Benedikt XVI.