2018-04-28 17:18:00

Propovijed uz 5. Vazmenu nedjelju - pripremio pater Niko Bilić


Koja li je radost za me progovoriti vam ovim putem uz 5. vazmenu nedjelju o riječi koja nije moja, nego vječna, Gospodinova, radosna vijest upućena svima nama – kako naš dobri papa Franjo ustrajno ponavlja.

Čuveni, omiljeni učitelj zapadne duhovnosti sv. Ignacije iz Lojole na početku slavnih Duhovnih vježbi pripominje da je čovjek stvoren zato da Boga slavi. Gospodin Isus u posebnom ozračju pashalne, posljednje večere u velikoj otvorenosti izravno kaže učenicima kako se to Otac nebeski proslavlja (Iv 15,8). Tako da mi donosimo mnogo roda – veli Gospodin, vraćajući se na onu prazapovijed danu čovjeku kao blagoslov već na prvoj stranici Pisma, odmah čim je stvoren. Znamo: "Blagoslovi ih Bog i reče: Budite plodni!" Donosite rod! (Post 1,28).

Na posljednjoj večeri Isus pred učenicima ne samo da ponavlja i potvrđuje svu vrijednost te Božje zapovijedi, nego i tumači kako je možemo ostvariti, daje metodu. Tko ostaje u njemu – u Kristu, – taj donosi mnogo roda. Tajna svetoga uspjeha u tome je da pronađemo svoje mjesto u Kristovu Srcu, smjestimo se onamo i brižno čuvamo povezanost s njime.

Kako je lijepo ponovno se zagledati u mudro odabranu Učiteljevu sliku iz prirode koja ima neslomljivu logiku i svima je očita: trs i loze. Samo u živoj vezi s trsom, loza će nositi obilan grozd, hranjen sokovima, obasjan suncem, pun slatkoće, svježine, mirisa; jedar i ukusan.

Najprije Gospodin upozorava na presudnu ulogu Očevu. Velika je utjeha čuti da Otac čisti lozu na trsu tako da još više roda donese (Iv 15,2). Ako njegujem vezu s Isusom, Otac me čisti da još više roda donesem, da još bolje ispunim prazapovijed. Što više sam objekt Očeva djelovanje, to je moj život plodniji.

Nakon žestokih evanđeoskih zahtjeva: iskopaj, odsijeci ako te sablažnjava (Mk 9,43-45) – koji ne gube svoju vrijednost – veliko je olakšanje i pravi melem čuti otvoreno objašnjenje Gospodinovo: Otac siječe, Otac čisti (Iv 15,2). Jedino Očevo božansko oko vidi dovoljno precizno, jedino Očeva dobra ruka zna kako valja postupiti, koja će loza izbačena usahnuti i u ognju gorjeti.

Snagu svojih riječi sam Gospodin ističe. Tom riječi, koju im je zborio, Otac je učenike već očistio (Iv 15,3). Ako njegove riječi ostanu u njima, svaka molitva bit će im uslišana – što god da od Boga traže (15,7).

Povezanost loze s trsom od životne je važnosti. Samo ako s Isusom poduzimamo poslove, postići ćemo dobar plod. Učitelj Isus očito smjera na plodnost u djelovanju, ali i na plodnu molitvu kad obećava da ćemo dobiti što god zatražimo.

Vjerojatno je najljepše i najuzvišenije u Gospodinovoj pouci kad dopunjava što to znači da smo stvoreni na sliku Božju. Velika je stvar kad Gospodin kaže da možemo u njemu ostati. Razumijemo to i iz naših međuljudskih odnosa. Kad me netko voli, s radošću će u svojem životu naći prostora za mene: u svom srcu, u svojem radu; imat će vremena, interesa, razumijevanja. Ali još daleko više Gospodin govori kad najavljuje da će on ostati u nama (Iv 15,4). Onaj u kome ja ostanem, taj donosi mnogo roda (15,5) – govori Gospodin.

O čudesna li otajstva, kojeg li dostojanstva! Veličanstveni Sin Božji, vječna Očeva Riječ, nalazi dovoljno mjesta za sebe u meni, neznatnom grešniku. To je zaista najljepša definicija koja otkriva što to znači da smo na sliku i priliku Božju stvoreni. To objašnjava, zašto naš ljudski život može biti uistinu plodan.








All the contents on this site are copyrighted ©.