2018-04-14 16:57:00

III. vazmena nedjelja - p. Ivica Hadaš


Čitanja sutrašnje liturgije nastavljaju govoriti o Kristovu uskrsnuću, osobito o ukazanju Uskrsloga apostolima u Dvorani posljednje večere. Prvo je čitanje dio govora u kojem Petar, nakon izlječenja uzetoga, naviješta Isusovo uskrsnuće. Zajednička je tema liturgijskih tekstova sutrašnje nedjelje oproštenje grijeha koje nam je darovao Isus svojom mukom i uskrsnućem.

Evanđelje nas ponovo vodi u Dvoranu posljednje večere, gdje se Isus ukazao jedanaestorici apostola, uputivši im pozdrav: „Mir vama! Kao i u Ivanovom evanđelju, i u Lukinom evanđelju Uskrsli donosi ljudima mir, upravo zato što nam daruje oproštenje grijeha, pomirenje s Bogom. Radi se ne samo o nutarnjem miru, nego i o miru koji se uspostavlja među osobama. Evanđelist Luka pripovijeda o tom događaju inzistirajući jako na stvarnosti uskrsnuća. Naime, ne radi se tu jednostavno o nekom ukazanju Isusove duše, nego o Njegovom stvarnom ukazanju s uskrslim tijelom.

Isus je svjestan da su apostoli uznemireni i obuzeti sumnjom nakon što su ga ugledali; upravo zato što ne znaju ništa o uskrsnuću, misle da je ono nemoguće. Zato im On kaže: „Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!“ Isus pokazuje svoje rane kao dokaz svojeg identiteta. Ne kaže: „Pogledajte moje lice!“, nego: „Pogledajte moje ruke i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite!“

Učenici su mislili da vide utvaru, ali uskrsli Isus nije prikaza, nego je čovjek s tijelom i dušom, zato kaže apostolima: „Opipajte me i pogledajte; priviđenje nema tijela, ni kostiju kao što vidite da ja imam“. Budući da im to nije bilo dovoljno, Isus je zatražio: „Imate li ovdje što za jelo?“ Učenici su mu pružili komad pečene ribe. On uze i pred njima pojede.

Isusovo inzistiranje na stvarnosti Njegova uskrsnuća osvjetljava biblijsko viđenje tijela. Taj vidik je jako različit od onoga grčkog. Grci su potvrdili besmrtnost duše, i to je bez daljnjega bio veliki napredak u filozofskoj misli. Ali, smatrali su da je tijelo zapreka duši. Za neke od njih, ono je bilo upravo kao grob ili zatvor duše. Tijelo je bilo teret duši, zato ga se duša morala osloboditi, jer samo tako ona može postići svoje puno dostojanstvo.

Međutim, biblijsko shvaćanje je drugačije. Za Bibliju tijelo je stvorio Bog, čovjek nije potpun ako nije jedinstvo tijela i duše. Prema tome, Isusova pobjeda nad smrću nije se sastojala u Njegovom ostajanju u jedinstvu s Bogom s Njegovom besmrtnom dušom, nego u ponovnom primanju svojega tijela ujedinjenog sa svojom dušom, u postojanju koje je očito jako različito od našeg zemaljskog bivovanja. Tako je pobjeda nad smrću zaista potpuna, Isus je uskrsnuo tijelom i dušom.

Sve nam to pomaže shvatiti da moramo imati vrlo pozitivno shvaćanje svojeg tijela. Istina je da ono može biti za nas prilika za grijeh, ali u stvarnosti grijeh ne uzrokuje tijelo, nego, naše psihološke i moralne slabosti. Tijelo je po sebi čudesan instrument koji nam je Bog stavio na raspolaganje, zato da možemo živjeti svoj život u punini. Moramo imati uvijek veliko poštovanje prema tijelu, jer je stvoreno od Boga. Moramo se brinuti za njega na uravnotežen način i priznati da čovjek nije čovjek ako nije jedinstvo tijela i duše.

Nakon što je pokazao učenicima da je zaista uskrsnuo svojim tijelom, i da bi utemeljio njihovu vjeru, Isus se osvrće na riječi koje im je rekao prije smrti, i na Božju riječ u Starom zavjetu. „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama“. Te se riječi odnose na proroštva: „Treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano“.

Tu Isus spominje tri dijela Staroga zavjeta: zakon, proroke i druga pisma. Možemo prepoznati Uskrsloga samo ako smo usvojili ono što naučava Biblija i njezina proročanstva. Zahvaljujući Isusovim riječima kojima je nekoliko puta navijestio svoje trpljenje, smrt i uskrsnuće, možemo ga prepoznati kao uskrsloga.

Isusove riječi odgovaraju proroštvima Starog zavjeta. Uskrsli kaže apostolima: „Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema. Vi ste tomu svjedoci.'“ Muka i uskrsnuće Isusovo, kao i plodnost koja proizlazi iz njih, bili su prorečeni Pismima. Isusovo otajstvo je otajstvo pomirenja koje postiže obraćenje i oproštenje grijeha za sve narode.

Isusovo je zemaljsko poslanje bilo ograničeno na izgubljene ovce doma Izraelova, ali nakon njegove muke i uskrsnuća poslanje apostola se širi na čitav svijet. Uskrsli kaže: „Svim narodima propovijedat će se obraćenje i otpuštenje grijeha“. Ljudi će zadobiti to obraćenje i oproštenje po svojoj vjeri u Krista uskrsloga.

U prvom čitanju apostol Petar se obraća židovskom narodu koji je htio osuditi Isusa na razapinjanje. Snažnim ih riječima i inzistiranjem podsjeća na tu žalosnu činjenicu: „Vi se odrekoste Sveca i Pravednika“; „Vi ste ga predali i odrekli ga se pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga“; „Začetnika života ubiste“. Tako Petar u dušama slušatelja potiče kajanje i obraćenje.

U isto vrijeme on ističe božansko milosrđe, govoreći: „Znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši“. Petar tu ublažava krivnju Židova; oni su djelovali zbog neznanja; prilike su ih učinile slijepima; nisu znali ono što su činili, kao što je i sam Isus rekao na križu.

Nakon toga Petar poziva narod na kajanje, kako bi mogao primiti oproštenje grijeha: „Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se, dakle, i obratite da se izbrišu grijesi vaši“. To je poruka o osobnom duhovnom uskrsnuću, po kajanju, obraćenju i oproštenju grijeha.

Drugo čitanje upotpunjuje nauk druga dva čitanja, opisujući na jasniji način situaciju kršćana nakon krštenja, to jest, nakon što su prionuli uz Isusa. Ne smiju više griješiti, jer su primili milost, snagu uskrsnuća kako bi se pobjedonosno oduprli svim napastima zla.

Ipak, u našem kršćanskom životu i dalje se očituje ljudska slabost, te mi i dalje možemo griješiti. S druge nas strane Ivan evanđelist poziva da gajimo živu nadu, govoreći: „Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika“. Isus je naš zagovornik pred Ocem, „On je pomirnica za grijehe naše“.

Po svojoj muci i uskrsnuću Isus je primio sposobnost davanja oprosta grijeha i čišćenja duša od mogućih grijeha. To vrijedi ne samo za naše grijehe, nego i za one čitavoga svijeta. Plodnost muke i uskrsnuća Isusova nema ograničenja; ona je otajstvo spasenja koje ima vrijednost za sve narode.

Ivan apostol, zatim potvrđuje nešto što izgleda suprotno onome što je prije rekao: „Po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: 'Poznajem ga', a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine“. Ivan inzistira na potrebi izvršavanja zapovijedi, da se ne griješi, da imamo usmjerenje u skladu s vjerom kršćana i Kristovom pobjedom nad svim silama zla. Ozbiljno se moramo zauzeti u tom smjeru, inače nismo u istinskom odnosu s Isusom i ne poznajemo ga.

Pojam „poznavati“ u Bibliji označava jako dubok osoban odnos, prema određenoj osobi. Prema tome, bez ozbiljne zauzetosti za vjernost zapovijedima Božjim i zapovijedima Isusovim da ljubimo jedni druge, nije moguće uistinu biti kršćanin.

Tako postaje jasno da stanje kršćanina ne može biti mirenje s grijehom. Može se dogoditi da on počini grijeh, ali to ne smije biti njegova navika. Njegovo temeljno ponašanje mora biti ono vjerno obdržavanje Božjih zapovijedi, osobito zapovijedi ljubavi. Tko slijedi drugačiji smjer od toga, zaista nije kršćanin, stavlja se izvan Isusovog utjecaja.

Moramo dobro razlikovati temeljno ponašanje od grijeha; radi se o dvije vrlo različite stvari. Temeljno ponašanje kršćanina mora biti vjernost Gospodinu. Ipak, unatoč tom ponašanju, zbog ljudske slabosti mogu se u nama uočiti grijesi. Imamo, dakle kao zagovornika Isusa koji nam daruje oproštenje. Međutim, ne primamo to oproštenje ako naše ponašanje u temelju nosi svojstvo poroka i sebičnosti, što znači konkretno nijekanje vjere. Ako je naše ponašanje u temelju zlo, ne možemo biti sjedinjeni s Isusom.

Sutrašnja nas liturgija poziva urediti i osnažiti svoje temeljno ponašanje vjere u Krista uskrsloga, vjere u Njegovu pobjedu nad svim snagama zla, i prianjanja uz Njegovu volju spasenja. Isus nam želi priopćiti svoju pobjedu nad zlom i želi da napredujemo u Njegovoj ljubavi.








All the contents on this site are copyrighted ©.