Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj – pripremio Neno Kužina

Vjerujem da se velika većina hrvatskoga društva slaže oko zaštite žena od nasilja i oko prevencije obiteljskoga nasilja. Rekao je to danas na preduskrsnoj konferenciji za novinare đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.  „Nitko valjda ne misli da bi Crkva koja propovijeda Kristovo evanđelje, tako univerzalan zakon ljubavi prema svakom čovjeku, bila protiv navedenoga. Jednako se tako pokazuje da velika većina hrvatskoga društva želi izbjeći potencijalnu opasnost od uvođenja rodne ideologije u hrvatski zakonodavni i obrazovni sustav. Ratifikacija tzv. Istanbulske konvencije je jedan od puteva. No on, očito, izaziva prijepore zbog toga što koristi terminologiju rodne ideologije.  Poljski primjer pokazuje da interpretativna izjava u stvari nema nikakve pravne učinke. Ili je barem upitna“! Nadbiskup je izrazio čuđenje što toliku energiju usmjeravamo i trošimo na Istanbulsku konvenciju, umjesto na otvaranje novih radnih mjesta, obnovu gospodarstva, promicanje kulture života te bračnih i obiteljskih vrijednosti? Predlaže da se u hrvatsko zakonodavstvo implementiraju sve mjere koje štite žene od nasilja, kojih još uvijek u njemu nema, a koje su prisutne u Istanbulskoj konvenciji! „Zaštitimo ju od nepoštenih poslodavaca, od iskorištavanja, od omalovažavanja darova i mogućnosti koje ima samo žena. Dakle, donesimo i nove mjere koje promiču njezino dostojanstvo i poslanje u društvu“, poruka je nadbiskupa Hranića.

U Velikom tjednu pozvani smo svoja nadanja, očekivanja i cijeli svoj život gledati u svjetlu Isusove muke i uskrsnuća, poručio je na Cvjetnicu riječki nadbiskup Ivan Devčić u katedrali Sv. Vida. Najkraće, ali najvažnije razdoblje Isusova života jest razdoblje koje obilježavamo u Velikom tjednu. To je vrijeme njegove Muke i uskrsnuća. Isus na križu umire s vjerom u Oca da ga neće ostaviti. Treći dan je uskrsnuo i time nam pokazao da se ispunilo ono što je Bog obećao. Zato se isplati ići Kristovim putem.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje u katedrali sv. Stošije.  „Dok razmišljamo o Mesiji koji osuđen pati i umire, razmišljamo o ljudima koji su doživljavali isto jer su bili njegovi, njegovo ime nosili, njegov nauk pronosili i svjedočili. Divimo se i Bogu zahvaljujemo za silno mnoštvo neznatnih Isusovih svjedoka u školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama kojima se i danas neki podruguju i mašu glavom jer vjeruju, mole se i dolaze na svete sakramente".

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je procesiju i misno slavlje u katedrali Sv. Dujma.  Pitanje savjesti, uvjerenja i istine se nastavlja, nastavlja se Isusov proces u novim oblicima. Svi smo negdje u ovom procesu i nitko nije sa strane. Ali na sreću ova istina nas ne napušta, nas koji je znamo napustiti. Ova je istina spremna i na križ za nas. „Budući da smo spremni zatajiti pa i napustiti istinu, upitao je nadbiskup: kakvi smo onda kršćani i vjernici te odgovorio: „Možda je bolje reći da smo potencijalni vjernici. Potrebno nam je priznati da po savjesti imamo jedno mišljenje, a okolnosti nas mijenjaju i čine drukčijima. Potrebno je priznati istinu o sebi i priznati se grešnikom. Ali ako smo grešnici nismo odmetnici. To je naša istina. Priznajmo tu istinu da nam je potrebno obraćenje."

U Nedjelju Muke Gospodnje središnje slavlje u Požegi je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević  koji je s djecom zapodjenuo razgovor o patnji i trpljenju, upitavši ih jesu li razumjeli razloge zašto je Isus trpio. Polazeći od ljudskog iskustva, ustvrdio je da u patnji i trpljenju postoji nešto što je teško, ali može ujedno biti duboko i lijepo. Istaknuo je da postoji trpljenje koje je „naravna posljedica naše prolaznosti, tjelesne bolesti i smrti". Spomenuo je da postoji duhovno trpljenje koje je uzrokovano uvredom, ružnom riječju ili ponižavanjem. Kad duša trpi, to je teže nego li je tjelesno trpljenje. I konačno, postoji trpljenje koje je povezano s ljubavlju osobe koja druge voli i živi za njih, kao što je to ljubav majke prema svojoj djeci. Kad majka trpi zbog svog djeteta, to je velika ljubav. Jednako tako velika je ljubav kad hrvatski branitelj trpi za slobodu svoje domovine, ali kad Bog trpi za ljude i ne želi dopustiti da budu žrtvama zla i smrti, to je najveća ljubav, istaknuo je biskup.

Misno slavlje za sve župe grada Šibenika na Cvjetnicu u katedrali Svetog Jakova predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Kristova muka sudar je čovjekove oholosti i Božje poniznosti, čovjekove okrutnosti i Božjeg milosrđa, čovjekove zarobljenosti, ograničenosti i Božje beskrajne otvorenosti da pridigne palog čovjeka. Sudar je to mržnje i Ljubavi! Muka Gospodina našega Isusa Krista pokazuje što Bog od čovjeka očekuje: da uvidi koliko je Bog na njegovoj strani, da ga poziva da se promijeni, ne silom zakona nego uzvraćene ljubavi, da čovjek nauči ljubiti, da čovjek nauči živjeti životom za drugoga jer ga tako ovaj život vodi u vječni život s Bogom gdje boli više nema, gdje je savršenstvo istine, Dobrote i ljubavi.

Đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić proslavio je 28. obljetnicu svoga biskupskog ređenja. U homiliji okupljenim je vjernicima govorio o svome biskupskom geslu „Spe et labore" – „Nadom i radom", rekavši kako je ono bilo posebno poticajno za vrijeme Domovinskoga rata i poslije njega, kada su svi gledali kako se pred njihovim očima ruše kuće i crkve, kolone izbjeglih i prognanih, kada je to sve trebalo obnoviti.  Homiliju je zaključio riječima: „Današnji dan za mene je i dan ispita savjesti – je li moje geslo tek parola na prstenu ili grbu? Pitam se – jesam li u svom narodu podržavao nadu, jesam li svojim radom potvrdio da živim u nadi, nadi u Krista Gospodina, koji je za nas došao, nas pozvao da i mi zasučemo rukave i surađujemo u njegovom djelu spasenja ovoga svijeta?"