Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Duhovnost \ Razmišljanja

U tekstovima Križnoga puta u Koloseumu nutrina mladih današnjice

Koloseum u Rimu tijekom molitve Križnog puta zajedno s papom Franjom (Rim, 15.04.2017.)

26/03/2018 18:24

"Vidim te Isuse", okrunjena trnjem, opterećena križem, dok padaš treći put,  lišen svega - riječi su o osobnom susretu s Kristom mladih srednjoškolaca i sveučilištaraca koji su, pod vodstvom profesora Andree Monde, sastavili 14 meditacija Križnoga puta koji će se održati na Veliki petak u Koloseumu u Rimu. Kao neposredni svjedoci, u onom Jeruzalemu prije više od dvije tisuće godina, mladi detaljno opisuju Isusove korake sve do Kalvarije, svaku osobu pokraj Njega koja ga prati u različitim trenucima muke. To čine iskreno, primjereno svojoj dobi, u razgovoru licem u lice s Kristom i ponirući, zatim, u svoju nutrinu, ispitujući se kao dio čovječanstva koje je osudilo, ismijalo, ponizilo i odbacilo Isusa.

Mladi su pod vodstvom profesora Monde razmišljali o postajama Križnoga puta kao o proživljenim iskustvima koja danas treba oživjeti. Tako je Isus koji prihvaća križ, onaj od kojega treba naučiti izvršiti svaku pojedinu stvar. Koliko sam se puta pobunila i naljutila zbog zadataka koje sam primila, koje sam proglasila teškima ili nepravednima. Ti ne činiš tako – napisale su Maria Tagliaferri i Agnese Brunetti, dvije djevojke koje su zajedno pripremile drugu postaju, obraćajući se Kristu – Ti si poslušan i ozbiljno shvaćaš ono što ti život nudi. Isus koji pada prvi put pod križem u trećoj postaji, s jedne nam strane pomaže razmišljati o podnesenom poniženju, a s druge nam strane pomaže shvatiti da je uvijek moguće dići se, pa ako i vjera slabi ili se vlastite ideje raspadaju. Neuspjesi i padovi, ne smiju nikada zaustaviti naše hod, uvijek imamo izbor: predati se ili ustati s Kristom. Slučaj je Šimuna Cirenca pak primjer neočekivanog susreta u kojemu se skriva prilika za ljubav, prepoznavanje onoga najboljeg u bližnjemu, pa i onda kada nam se čini drugačije.

Mladi ove godine nude meditacije križnoga puta koje su nastale u njihovim nutrinama i pokazuju sposobnost mladih današnjice da gledaju u nutrinu, da stave u pitanje sami sebe, da se preispituju na Isusovom primjeru, kao što i u molitvi sedme postaje kažu: Daj da mi mladi možemo svima nositi Tvoju poruku poniznosti i da buduće generacije otvore oči prema Tebi, te da mogu razumjeti Tvoju ljubav.

Mladi žele slušati nove generacije, a Isusove riječi upućene ženama u Jeruzalemu prihvaćaju u njihovom najdubljem značenju. Razmišljanje nad osmom postajom opisuje ih konkretnim i izravnim riječima koje na prvi pogled mogu izgledati grube i oštre, jer su iskrene dok smo danas navikli na rijeku riječi; hladno licemjerje obavija i filtrira ono što zaista želimo reći; upozorenja se sve više i više izbjegavaju, drugoga se radije prepušta vlastitoj sudbini, ne trudeći se da ga potičemo za njegovo dobro.  Dok Isus govori ženama kao otac, čak i prekoravajući ih; Njegove su riječi, riječi istine i odmah su upućene jedino u svrhu ispravljanja, a ne osuđivanja.

Mladi koje je izabrao profesor Monda, u Kristovim patnjama naziru također patnje suvremenog čovjeka. Isuse, lišen si odjeće kao neki mladi migrant, slomljeno tijelo koje dolazi u zemlju koja je prečesto okrutna, spremna oduzeti mu odjeću, kao jedino njegovo dobro i prodati ju, da ga tako ostavi s njegovim jedinim križem, kao što je Tvoj, s njegovom jedinom izmučenom kožom, kao što je Tvoja, s njegovim jedinim očima velikim od boli, kao što su Tvoje. Ali, ima nešto što ljudi često zaboravljaju u odnosu na dostojanstvo – dodala je Greta Giglio razmišljajući nad desetom postajom – Dostojanstvo se nalazi pod Tvojom kožom, dio je tebe i uvijek će biti s tobom, a još više u trenutku tvoje golotinje. Dirljivo je razmišljanje na završetku o Kristu koji je lišen svojeg ogrtača: Vidim te, i shvaćam veličinu i raskoš tvojeg dostojanstva, dostojanstva svakog čovjeka, koje neće nikada nitko moći izbrisati.

U razmatranju tog Križnog puta prisutan je i svakodnevni život mladih ljudi, sve što je Isus učinio pouka je za moderno doba. Krist je imao snage podnositi teret križa, nisu mu vjerovali, osudili su ga zbog njegovih neugodnih riječi. Danas ne uspijevamo prihvatiti neke prigovore, kao da je svaka riječ izgovorena da bi nas ranila, primijetila je Greta Sandri koja je razmišljala nad jedanaestom postajom. Isus pribijen na križu nije se zaustavio, čak ni pred smrću, vjerovao je duboko u svoje poslanje i pouzdavao se u Oca. Danas, u svijetu interneta, toliko smo uvjetovani svime što kruži na društvenim mrežama, tako da ponekad sumnjam u svoje riječi – priznaje autorica meditacije – Ali, Tvoje riječi su drugačije, snažne su u Tvojoj slabosti. Ti si nam oprostio, nisi u sebi nosio gorčinu. Gledam oko sebe i vidim, mnogo je očiju uprtih u zaslon telefona, onih koji su zauzeti društvenim internetskim mrežama kako bi pribili na križ svaku pogrešku drugih, bez mogućnosti oprosta. Ljudi obuzeti srdžbom, urlaju da mrze zbog neozbiljnih razloga. Kakav je lijek za sve to? Pristupiti Kristu lišavajući se svega.

Onda smrt. Isus koji umre izaziva zbunjenost, jer mi instinktivno bježimo pred smrću i patnjom, odbijamo ih, radije gledamo drugdje ili zatvorimo oči. Međutim, Ti ostaješ na križu – razmišlja Dante Monda nad dvanaestom postajom okrenut Kristu – čekaš nas otvorenih ruku, otvarajući nam oči. To je veliko otajstvo, Isuse. Ti nas ljubiš umirući, osjećajući se napušten, predajući svoj duh, izvršavajući volju Očevu, povlačeći se. Ti ostaješ na križu – nastavlja meditacija – Ne pokušavaš objasniti otajstvo smrti ispunjenjem svega, nego činiš još više, prolaziš kroz tu muku čitavim svojim tijelom i duhom.

Ako nas otajstvo smrti nastavlja preispitivati i uznemiravati, to znači da nas izaziva i poziva da otvorimo oči kako bismo vidjeli Božju ljubav i u smrti. Na kraju, pred grobom nezaobilazno je pitanje: Kamo si otišao, Isuse? Ne u podzemlje, već u nutrinu svakog čovjeka; u našim zamkama si uhvaćen, u samoj si našoj tuzi zarobljen. Da, Isus pristupa svakom čovjeku, ali je gušen tjeskobom i strahom i mi bismo htjeli pobjeći daleko. Ali, Ti si u meni – zaključuje  razmišljajući o četrnaestoj postaji Marta Croppo, baš kao što je mislio sveti Augustin – ne moram izlaziti van da bih te tražio, jer Ti kucaš na moja vrata.

26/03/2018 18:24