2018-03-22 18:01:00

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje (Lk 6,20)


Kad je izabran za papu argentinski nadbiskup i kardinal Jorge Mario Bergoglio, uzeo je ime Franjo po svecu iz Asiza i time pokazao da mu je, kao i sv. Franji, stalo do obnove Crkve, a time neizravno i do obnove cijeloga čovječanstva. U apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium (Radost Evanđelja) papa Franjo ističe da su siromašni povlašteni primatelji Evanđelja te da postoji neraskidiva veza između kršćanske vjere i siromašnih. Današnja ekonomija siromašne isključuje i to je strukturalna nepravda. Hrana se baca da bi se sačuvao i povećao profit, a ljudi umiru od gladi. Ako nas ne pogađa patnja drugih ljudi, to je dokaz da je u nama umro humanizam (humanitas), dakle, ono što čovjeka čini čovjekom. Ako je umrlo čovještvo (humanitas) u nama, onda smo živi mrtvaci, kako je to pisao veliki hrvatski pjesnik Danijel Dragojević.

         Jedan od uzroka današnjega nepravednoga i lošeg stanja u svijetu jest, po papi Franji, uvjerenje da je novac važniji od živa čovjeka i od života kao takvoga. Novac je postao novi idol, novo lažno božanstvo koje poziva ljude na uzajamnu mržnju i na ubijanje. Idolopoklonstvo novcu vodi u uništenje drugih i u vlastito samouništenje. To klanjanje novcu kao božanstvu vodi čovječanstvo u religioznu, moralnu, ekonomsku, nuklearnu, ekološku i svaku drugu katastrofu. Na jednoj strani stoji mala grupa bogatih, a na drugoj nekoliko milijardi siromašnih. Od takva stanja nemaju sreće ni bogati ni siromašni, jer ono naprosto vodi u zajedničku propast cijelo čovječanstvo.

         Moralni principi zahtijevaju poštivanje života (ne ubij!) i zato novac mora služiti životu, a ne život novcu. Isključivanje siromašnih iz društva vodi u nasilje. Mir se uspostavlja pravdom, kako je pisao veliki moralni filozof Immanuel Kant u svom djelu O vječnom miru. Zato treba reći NE egoističkom individualizmu i egoističkom kolektivizmu. Samo slobodni ljudi mogu misliti o univerzalnome, tj. o vrijednostima koje su nam zajedničke. Ta zajednička dobra, dobra Božjega kraljevstva kao što su sloboda i ljubav, pravda i istina, život i mir šire se nesebičnim davanjem drugima. Duhovna su dobra bitno zajednička i nitko ih ne može privatizirati, jer njihovo pretvaranje u privatno vlasništvo vodi u nasilje.

         Kad kažemo blago siromasima, pod time mislimo blago onima koji su otvoreni vrednotama Božjega kraljevstva, koji su otvoreni drugima i apsolutno Drugome kojega nazivamo Bogom. Kad kažemo blago siromasima, mislimo na one koji imaju srce za druge, koji nisu sebični, nego su solidarni. Samo nas takvi mogu spasiti. Spasenje, naime, dolazi od nesebičnih i solidarnih, a ne od moćnih i bogatih koji su sebični. Kad kažemo blago siromasima, mislimo blago onima koji vole život više nego novac i koji su spremni davati novac da bi sačuvali i umnožili života na ovoj zemlji. Spasenje dolazi od siromašnih, jer je Isus bio siromašan i njegova je majka Marija bila siromašna. Iz toga slijedi da su siromašni prvenstveno teološka kategorija jer Bog svoje milosrđe pokazuje najprije siromašnima. Zbog toga papa Franjo kaže da želimo siromašnu Crkvu za siromašne. Težnja za vlašću i posjedovanjem priječi našu ljubav prema Bogu i bližnjemu.

         Siromašni su danas siromašni uglavnom zbog nepravde, a ne zbog svoje lijenosti i nesposobnosti. Pitanje siromašnih moguće je riješiti znanstveno, tehnološki, politički i gospodarski, ali to današnji ljudi i današnje čovječanstvo ne žele, jer im je njihova korist važnija od moralne pravde. Riječ je, prema tome, o moralnom i metafizičkom pitanju jer se moral uvijek temelji na određenom svjetonazoru ili na određenoj religiji. Kršćanska ljubav prema bližnjemu mora biti praktična i učinkovita. To nas uče novozavjetni tekstovi, a primjerom nam pokazuje papa Franjo.








All the contents on this site are copyrighted ©.