2018-03-18 14:25:00

O životu i kršćanskom personalizmu Stjepana Tomislava Poglajena - Marito Mihovil Letica


Osvrt na život i kršćanski personalizam isusovca Stjepana Tomislava Poglajena, protivnika svih totalitarizama u 20. stoljeću – pripremio i govori Marito Mihovil Letica:

Započinjem podsjećanjem na okolnost da je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima nakon isteka jednogodišnjega roka donijelo 28. veljače 2018. spis naslovljen ″Dokument dijaloga: Temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakova i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta″. Ne kanim analizirati predočena polazišta i preporuke Vijeća, nego ću se osvrnuti na jednog još uvijek nedovoljno poznatoga katoličkog svećenika koji se još prije osam desetljeća pronicavo i hrabro suočio ne samo s posljedicama nego i uzrocima totalitarnih režima: komunizma, fašizma i nacizma.

Riječ je o isusovcu Stjepanu Tomislavu Poglajenu. Posrijedi je mislilac koji se s pozicija kršćanskoga personalizma suprotstavio svim totalitarizmima 20. stoljeća. O Poglajenu, nažalost, razmjerno malo zna čak i upućeniji dio domaće javnosti. Znatno je poznatiji u svijetu.

Njegovi biografski podatci kažu da je rođen 1906. u Podgoraču kraj Našica. Studirao je filozofiju i teologiju na isusovačkim visokim učilištima u Francuskoj i Belgiji; bijaše energični erudit, zapažen urednik časopisa ″Život″ i predan duhovnik u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, svećenik i redovnik prožet ″kozmičkom vizijom ignacijevske duhovnosti″. Djelovao je pod pseudomimima: ″profesor Kolakovič″, ″father George″, ″professeur Georges″, ″Houang″.

Kada je nacistička Njemačka 1938. izvela ″Anschluss″ i pripojila Austriju, Poglajen je u isusovačkome časopisu ″Život″ napisao:

″I tu se nacijonal-socijalizam pokazao u svom pravom svjetlu: kao sistem cinika, sistem plašljivaca. Cinika, koji daju devedeset izjava da ih sa devedeset i devet drugih izigraju, koji daju potpis znajući, da se tim ni na što ne vežu, koji zadaju riječ, a u duši istodobno odlučuju, da je se ne će držati.″

Godinu dana potom, također u ″Životu″, Poglajen skida maske i komunizmu, izjednačujući ga s nacionalsocijalizmom. Pritom se služi svojevrsnim komparacijskim niveliranjem i slikovito govori o ″službi kukastog križa produženog u srp i čekić″. Zasigurno neće biti suvišno u nešto duljem navodu predočiti lucidne Poglajenove usporedbe nacionalsocijalizma i komunizma:

″Zaista zidovi koji su dijelili ova dva sistema, mogli su nečujno pasti. Funkcioner Gestapoa ni malo se ne razlikuje od uhoda G.P.U.-a. Koncentracijoni logori Dachau i Solovecki otoci pružaju nam istu sliku, a majske slave u Moskvi su isto tako stranački dani kao i oni u Nürnbergu. Kult vođe je tu i tamo jednak, a prije svega je na obim stranama dinamika, koja u velikim potezima stoji na istoj liniji. Ako dva čovjeka počinju s dviju dosta udaljenih polaznih točaka, rušiti sveukupnu kršćansku kulturu, nužno mora jedanput doći čas, kad će se sastati na ruševinama razrušenog svetišta. Jedan je došao s ʹlijevaʹ, a drugi s ʹdesnaʹ. U velikoj udaljenosti smatrali su se neprijateljima; ta jedan je nosio smeđu značku, a drugi crvenu! No kad su opazili, da su sa svojim razaralačkim bakljama uništili isto Božje svetište kad su si u tom jezovitom osvjetljenju pogledali u lice, sinulo im je da u stvari izvode isti posao, da imadu istog neprijatelja i da su međusobno složni u mržnji, koja u dubini njihovih duša vrije protiv Boga i protiv ljudi.″

Poglajen je tim lucidnim rečenicama izrekao ono čega je većina postala svjesna tek pred kraj 20. stoljeća, a mnogi ni tada – a to je da su razlike među tim totalitarističkim ideologijama više prividne nego stvarne. Poglajen je to spoznao već prije izbijanja Drugoga svjetskog rata i usudio se javno izreći. Slično bl. kardinalu Alojziju Stepincu i dominikanskom filozofu Hijacintu Boškoviću, ostao je tada pogleda uprtog u univerzalističke kršćanske obzore unutar kojih ima mjesta i za vertikalni i za horizontalni humanizam – a nije se dao zavesti nikakvim partikularizmima koji su apsolutizirali naciju i rasu, mitologizirali krv i tlo, zanosili se predodžbama germanskoga poganstva ili imperijalnim rimskim božanstvima; ili pak partikularizmima koji su podupirali strahovladu komunističke partije, nadahnjujući se pogubnim utopijama tobože povijesno osviještene radničke klase koja hrli prema nedostižnom besklasnom društvu.

Uređivanje časopisa ″Život″, inače namijenjenog ponajprije akademskom čitateljstvu, Poglajen je prekinuo 1941. kada je zbog protunacističkih priloga i ostalih protunacističkih aktivnosti bio prisiljen, sklanjajući se pred nacističkom odmazdom, napustiti Zagreb i utočište potražiti u Splitu, koji je tada bio pod talijanskom fašističkom okupacijom. No vrlo brzo zbog protufašističkog djelovanja napušta i Split te se ilegalno vraća u Zagreb. Godine 1943. sklonio se u Slovačku gdje je kasnije svojim glasovitim uredbama doprinio izgradnji tzv. ″podzemne Crkve″, koja je unatoč ustrajnim komunističkim progonima uspjela preživjeti te spremno i poletno s padom komunizma dočekati slobodu. Poglajen je preminuo krajem travnja 1990. u Parizu, upravo u vrijeme pada europskih komunističkih režima. Služena mu je sprovodna misa u pariškoj crkvi St. François Xavier.

Isusovac Stjepan Tomislav Poglajen bijaše punokrvni kršćanski personalist. Treba istaknuti da se kršćanski personalizam iskazao jedinim primjerenim i dostojnim odgovorom na spomenuta totalitaristička i protučovječna zastranjenja. Odlučno se isprječujući svim oblicima i licima kolektivističkih ideologija koje degradiraju čovjekovu slobodu – pomno pazeći da se sloboda pritom ne prometne u druge štetne krajnosti oprimjerene u različitim relativističkim individualizmima, liberalizmima, libertinizmima sve do posvemašnjeg anarhizma – kršćanski personalizam jedini je uzmogao u teškim povijesnim vremenima vjerodostojno ukazati na čovjekovo dostojanstvo i potrebu njegove beskompromisne zaštite. Usredotočen na odnose među ljudima kao osobama te na odnose čovjeka prema Bogu, kršćanski personalizam pokazao se sposobnim ocrtati osnovne i najviše ciljeve. Pater Poglajen ostat će upamćen kao više nego dostojan nositelj i promicatelj kršćanskoga personalizma.








All the contents on this site are copyrighted ©.