Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj – pripremio Neno Kužina

Treća korizmena nedjelja poklopila se s 53. obljetnicom smrti časnoga sluge Božjega oca Ante Antića. Večernje misno slavlje u svetištu Majke Božje Lurdske u Zagrebu predvodio je vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan. U propovijedi je posebno istaknuo kako je otac Antić znao  da je od neizmjerne važnosti čestit kršćanski odgoj mladih naraštaja autentičan primjer zauzetog kršćanskog života koji na mladima, napose djeci, ostavlja duboki trag, te ih oblikuje za sav kasniji život. Stoga je, naglasio je biskup,  imao posebno sluha za duhovno vodstvo, duhovnu izgradnju nastavnika, učitelja, odgojitelja, učiteljica. Nije posustajao ni u vremenu bezbožnog komunizma koji je na svaki način, upravo s područja odgoja i izobrazbe naše djece i mladih, na svaki način nastojao potisnuti kršćansku vjeru, načela i odgoj te sve one koji su se u svojem ljudskom i profesionalnom djelovanju njima ravnali. Otac Antić je znao naći načina ne samo duhovno, nego i materijalno priskočiti u pomoć onima koji su bili obespravljeni i marginalizirani u svojim osnovnim ljudskim, vjerničkim i profesionalnim pravima uslijed trajnih pritisaka komunističkih ideologa, a u nemalom broju od tih istih izbacivani na ulicu sa svojih radnih mjesta. Hrabrio ih je  da ne posustaju, da svjedoče Boga, da ustraju u patnjama sjedinjeni s Kristom koji trpi, s Blaženom Djevicom i Crkvom. Unatoč opasnostima i neimaštini, 1946. je organizirao trodnevne duhovne vježbe za učiteljice u Makarskoj. „I danas je u našemu narodu velika potreba muževa i žena, prožetih kršćanskim svjetonazorom i načelima, očeva i majki, učiteljica i učitelja, odgojitelja i sveučilišnih nastavnika. I ne samo njih, nego i drugih muževa i žena - kršćanskih laika na svakom području ljudskog rada, prožetih kršćanskim načelima u svojem životu i djelovanju“, kazao je biskup Bogdan. Primijetio je kako se i danas  vodi borba za duše i srca mladih hrvatskih naraštaja. O ishodu takve borbe, ustvrdio je, ovisi sudbina našeg naroda i Domovine.

U prigodi 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije kardinala, Krašić i zagrebačka prvostolnica  u kojoj je  grob bl. Alojzija Stepinca, u subotu su bili u znaku odvojenog hodočašća: oko 1600 vjernika Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije te blizu 6000 vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije. U propovijedi biskup Ratko Perić povezao je postaje Križnog puta sa životom bl. Alojzija. "Nadbiskup Alojzije Stepinac doživio je četrnaest stajališta Križnog puta u četrnaest godina svoga zatvorskog, zatočeničkoga sužanjstva, od presude u Zagrebu 46. do preminuća u Krašiću 60-te." Na svom križnom putu imao je susret s majkom, Šimune cirence, pobožne žene i Veronike, a nije izostalo ni pljuvanje i klevetanje, napomenuo je biskup Perić koji se i sam podsjetio kako je to bilo na sprovodu blaženika. Nadbiskup Đuro Hranić svojim je vjernicima naglasio da je bl. kardinal Stepinac izabrao darivanje svoga života drugima kroz svećeničku službu, a da je postavši biskupom cijeli svoj život pretvorio u navještaj Evanđelja, hrabru proročku riječ i služenje ljudima. "Razlikovao je državu od vlasti. Radovao se ostvarenju vjekovnog sna hrvatskog naroda o ponovnom osamostaljenju hrvatske države i istodobno je hrabro žigosao zlodjela ustaške vlasti". Odmah nakon dolaska komunističke vlasti bl. Alojzije je prozreo namjere i poteze novih vlastodržaca. "Uvidio je da proročke glasove, one biskupe i svećenike koji su predstavljali moralnu vertikalu i stup za ostale, komunistička vlast želi slomiti, ušutkati i ukloniti. U toj teškoj situaciji on se pokazao kao istinski i neustrašiv pastir Crkve. Potpuno slobodan od sebe i straha za svoj život branio je ljudska prava i slobodu Crkve", rekao je đakovačko-osječki nadbiskup, dodavši kako je mučeništvo kardinala Stepinca ponovna proslava smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Gubitnik i onaj koji je u očima ljudi bio ponižen, je proslavljeni pobjednik, zaključio je nadbiskup Hranić, a prenijela IKA.
Više od tisuću vjernika Sisačke biskupije hodočastilo je u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu. U homiliji biskup Vlado Košić je podsjetio kako je u Zagrebačkoj nadbiskupiji proglašena Godina svetog Josipa jer se slavi 330. obljetnica kako je Hrvatski državni sabor na molbu i preporuku zagrebačkog biskupa Martina Borkovića izabrao i proglasio svetog Josipa za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. „Molimo zagovor svetog Josipa da naša Sisačka biskupija ima dovoljno duhovnih zvanja: molimo za sve naše svećenike, bogoslove i sjemeništarce, za naše redovničke kandidate i kandidatice, te za nova zvanja, da se mladi hrabro odazovu na Isusov poziv. Potrebni su nam Božji pastiri, Božji svjedoci i oni koji žive za Crkvu te svima pokazuju put radosti kršćanskog života", poručio je sisački biskup.

I vijesti o smrti četvorice svećenika. U 84. godini života u Krku je preminuo svećenik Krčke biskupije Bogumil Dabo, a u Varaždinu je u 71. godini preminuo član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Jakov Ripić. Na splitskom groblju Lovrinac pokopan je 81-godišnji dominikanac  fr. Veselko Begić koji je najveći dio života proveo u Trogiru, postavši simbolom dominikanske nazočnosti u tom gradu. Na splitskom Lovrincu pokopan je član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Stjepan Pupić Bakrač koji je preminuo u 80. godini.  Djelovao je kao profesor, kao pastoralni djelatnik i voditelj crkvenih zborova, ali i kao uspješni i uporni građevinar-zidar. Gdjegod je bio, sklonost ga je vodila prema obnovi zapuštenih crkava, ponajviše vlastitim rukama i zidarskim vještinama. Uz materijalni rad nastavio se stručno baviti hrvatskim jezikom, napose na području sintakse, fonetike i pravopisa.