2018-03-03 17:41:00

Treća korizmena nedjelja (B) – p. Mislav Skelin


Srce naše vjere je živ i iskren odnos ljubavi s Isusom Kristom, našim Bogom i najbližim prijateljem. Ako s Isusom zaista želimo imati takav odnos, željet ćemo ga što bolje upoznati. Najizravnije ga upoznajemo razmatrajući Evanđelje. Nije u pitanju samo čitanje ili prepričavanje događaja iz Isusovog života radi puke znatiželje. Evanđelje razmatramo u molitvi, kao ponizni učenici, kao oni koji žele doživjeti iskustvo nekog događaja koji je u Evanđelju opisan. Želimo proniknuti kako se i zašto dogodilo nešto što se dogodilo i što je bilo u srcima sudionika nekog evanđeoskog događaja. Tako će se i u mome srcu dogoditi nešto novoga.  

Treća korizmena nedjelja donosi nam odlomak Ivanovog evanđelja u kojem Isus bičem tjera trgovce iz hrama i prevrće im stolove. Obično od Isusa očekujemo mir i spokoj. Ipak, ova scena nije ni umirujuća ni spokojna. Otkriva nam Isusa koji nije fleksibilan i blagonaklon prema svemu onome što ljudi čine. Pokušajmo zamisliti da smo se našli u ovoj situaciji kada se ona dogodila. Vjerojatno bi nam bilo neugodno i vjerojatno bismo sa strepnjom očekivali kako će se ovaj sukob dalje razvijati. No umjesto da se čudimo Isusu, pokušajmo razmisliti zašto je ušao u ovaj sukob. To je važno jer nam Evanđelje pokazuje kakav je Bog. Sjetimo se poslanice Kološanima koja Isusa za kaže: „On je slika Boga nevidljivoga“ (Kol 1,15).   

Učenici su razmišljajući razumjeli da Isusa izjeda revnost za Dom Božji. U ovoj revnosti nalazimo njegov osjećaj za svetost mjesta. Ne moramo mnogo mistificirati taj osjećaj za svetost doma. Svakome od nas dovoljno je sjetiti se roditeljskog doma ili bilo kojeg obiteljskog doma. Dom bi trebao biti utočište, mjesto topline, spokoja, zajedništva, molitve, mjesto gdje čovjek može biti ono što jest. Čak i ako nikad nismo izravno nazvali dom svetim, ipak osjećamo da tako jest i da bi tako trebalo biti. Kada su odnosi u nekom domu narušeni, kada zlo poput zmije podmuklo uđe u neki dom, kada se dom izgubi, čovjek osjeća oskvrnuće i to mu donosi patnju. Isus je kao vjerni Židov volio jeruzalemski Hram jer taj Hram je bio Očev dom. Možemo biti sigurni kako mu je srce treperilo svaki put kada bi u molitvi i skrušenosti uzlazio u Jeruzalem i prolazio pragove Hrama. Važno je znati da taj Hram nije bilo samo okupljalište zajednice s kojim bi ona mogla raspolagati prema svojim željama. Prije svega, to je kuća Očeva. O onome što je bitno u životu jedne kuće prije svih se pita glavu kuće. Isus kao savršeni molitelj uvijek intimno povezan s Ocem, nije mogao podnijeti da ljudi zaobilaze glavu kuće i to mjesto molitve prilagođavaju svojim materijalističkim interesima. Tako djeluju proroci. Zanimljivo je da na samom završetku Knjige proroka Zaharije, koja opisuje sjaj Jeruzalema u posljednjim vremenima, nailazimo na rečenicu „i u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama“ (Zah 14,21).

Prisutni Židovi, koji su svjedočili ovome Isusovom nastupu, ne doimaju se osobito iznenađeni, već prilično spremno Isusu postavljaju zanimljivo pitanje o znamenju koje će mu osigurati vjerodostojnost i autoritet da takva djela smije činiti. On im kao znamen daje sebe samoga, svoje Tijelo, svoju Muku i Uskrsnuće. Njegovi sugovornici teško prihvaćaju ovu poruku jer ovdje je potrebna otvorenost srca i duhovno shvaćanje. Sveti Pavao nam kaže: „Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi“ (1 Kor 1,22-25). Utjelovljeni, poniženi, usmrćeni i uskrsli Bog bio je tada, a i danas je za mnoge nešto previše ludo i sablažnjivo da bi se u Njega povjerovalo. Ipak, Isusovi učenici, iako spori, zbog otvorenosti srca će poslije Uskrsnuća razumjeti njegove riječi.  

Sjetimo se da smo i mi Isusovi učenici. Odlučimo povjerovati u njegove riječi. Sjetimo se isto tako da je svatko od nas tijelo i hram. Jednom ćemo tjelesno s Kristom uskrsnuti i imati proslavljeno tijelo. Sveti Pavao nas poučava: „Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“ (1 Kor, 6,19). U ovome životu, hramu našega tijela potrebna je i duhovna i materijalna hrana. Primijetimo kako je Isus protjerao trgovce iz Hrama, ali nije išao u njihove trgovine kako bi ih tjerao iz njih. Čovjek na ovome svijetu ne može biti bez poslova, bez trgovine, bez onoga nužnoga za uzdržavanje. Nešto moramo jesti, obući i imati krov nad glavom, ali materijalističke želje ne smiju rasti i zarobiti naše srce. Materijalizam ne smije zarobiti i gušiti život Crkve. U našem životu materijalno ne smije doći na mjesto koje pripada Bogu. Čovjek koji je živo i iskreno povezan s Bogom i koji živi od njegove Riječi, znat će pronaći ravnotežu. 








All the contents on this site are copyrighted ©.