Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Vatikan \ Rimska kurija

Duhovne vježbe: Vjerovati u Boga znači vjerovati u milosrđe

Papa Franjo i članovi Rimske kurije za vrijeme korizmenih duhovnih vježbi - AP

22/02/2018 16:02

Jedna od velikih opasnosti na našem nutarnjem putu jest pogled koji je usredotočen na samoga sebe, kad naš ja postane početak i kraj svih stvari – upozorio je otac José Tolentino de Mendonça, voditelj ovogodišnjih duhovnih vježbi za papu Franju i članove Rimske kurije, u jutrošnjem nagovoru. Propovjednik se u svom promišljanju na poseban način usredotočio na prispodobu o izgubljenom sinu: zapravo, svatko od nas dolazi iz jedne takve obitelji.

U našoj nutrini nisu samo lijepe, skladne, riješene stvari – nastavio je otac José – U nama postoje također potisnuta trpljenja, toliko toga što zahtijeva pojašnjenje, patologije, bezbrojne niti koje treba međusobno povezati. Postoje područja trpljenja, područja za pomiriti, sjećanja i lomovi koje treba prepustiti Bogu kako bi ih iscijelio.

Mi sami smo „izgubljeni sinovi“ našega vremena, koje amo-tamo gone želje i čežnje koje društvo, prije svega konzumističko, lukavo priziva u nama. No otac José je kazao da se možemo prepoznati i u starijem sinu koji je ostao kod kuće. Napomenuo je da tamo pronalazimo stvari koje nas također pogađaju: probleme u bratskom životu, zahtjev da uvjetujemo odluke Oca, odbijanje da se radujemo s drugima. Sve nas to čini nesposobnim razumjeti logiku milosrđu.

Milosrđe ne znači drugome dati ono što zaslužuje, nego je to suosjećanje, dobrota, praštanje. Milosrđe znači dati više, nadići sve granice. Riječ je o višku ljubavi koja liječi rane. Milosrđe je jedan od Božjih atributa. Prema tome, vjerovati u Boga znači vjerovati u milosrđe – kazao je otac Tolentino de Mendonça te zaključio: Milosrđe je Evanđelje koje treba otkriti.

Jučer popodne je pak otac José govorio o Isusovoj vlastitoj borbi s ljudskom slabošću i kušnjama. U svojem je nagovoru napomenuo da je naše siromaštvo mjesto gdje Isus intervenira. Upozorio je zatim kako najveća prepreka našem duhovnom životu nije naša krhkost, nego naša krutost i samodostatnost. Prema tome, trebamo učiti iz vlastite žeđi – rekao je propovjednik usredotočivši se potom na Isusovu muku.

Otac José Tolentino de Mendonça je istaknuo da duhovnost trebamo živjeti kao zajedničku avanturu. A kao što ističe peruanski teolog Gustavo Gutiérrez: Piti iz zdenca duhovno je putovanje naroda. Zdenac iz kojeg pijemo konkretni je duhovni život. Ono čovještvo koje se mučimo zagrliti, naše vlastito, kao i čovještvo drugih, jest čovještvo koje Isus grli. Jer se on s ljubavlju spušta u našu stvarnost, a ne u ideal koji mi stvaramo. Otajstvo utjelovljenja Sina Božjega znači usvojiti neideološki pogled na život.

U određenom smislu žeđ nas očovječuje i to je način duhovnog sazrijevanja – napomenuo je otac José, podsjećajući nas kako je potrebno dugo vremena da se napusti opsesija za savršenstvom kako bismo nadvladali porok projiciranja lažnih slika na stvarnost. Trapistički redovnik i mistik, Thomas Merton, napisao je da se Krist želio poistovjetiti s onim što ne volimo na sebi. Iz tog je razloga uzeo na se naše jade i našu patnju. Sveti Pavao Apostol svjedoči da je vjera paradoksalna: kad sam slab, tad sam jak.

Propovjednik je potom govorio o tri Isusove kušnje u pustinji. Sotona ga najprije napastuje kruhom. Isus je svjestan naših materijalnih potreba, no podsjeća nas da ne živimo samo o kruhu. Njegov odgovor nije nijekanje stvarnosti, nego nam pomaže uzeti u obzir da smo „pustinja“ koju treba nastaniti Duh.

Kako bismo razumjeli drugu kušnju, otac José je ponudio primjer Izraelaca u pustinji koji od Mojsija traže da im dade nešto za piti. I mi, poput njih, mislimo da vjerovati znači zadovoljiti svoju žeđ. No Isus nas uči da predamo svoju žeđ u šutnji i predanju kao molitvu. Posljednja kušnja na koju Isus odgovora tiče se idola. „Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ Od pomoći može biti i ono što je Gospodin kazao nakon uskrsnuća: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“

Đavao želi da mu se klanjamo, no njegova je moć samo prividna, dok je Kristova povezana s otajstvom potpunog predanja sama sebe. Golem je rizik kad nas kušnja moći udaljuje od otajstva križa i pritom od služenja našoj braći i sestrama – upozorio je otac Tolentino de Mendonça te na kraju rekao: Isus nas uči kako si ne dopustiti da budemo robovi nekomu, ni da mi učinimo nekoga svojim robom, nego da se klanjamo samo Bogu i da služimo drugima kao pastiri.

22/02/2018 16:02