Prva korizmena nedjelja (B) – p. Alan Modrić

Započeli smo jedno intenzivno i zahtjevno duhovno hodočašće kroz korizmu u kojemu ćemo nastojati djelima ljubavi, molitvom i pokorom što više se pročistiti i pripremiti za proslavu svetog vazmenog trodnevlja. Kada razmišljamo o korizmenom liturgijskom vremenu redovito prvo pomislimo na ozbiljnost, strogost, pokornički stav i držanje. Sve to treba biti nazočno u našem ponašanju, moramo si posvijestiti činjenicu da nismo niti anđeli, niti najbolji, najpametniji, najvoljeniji, naj, naj na ovome svijetu. «Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom» - tako se ispovijeda raskajani grešnik u Psalmu 51, i takav treba biti naš duhovni stav u korizmi. Međutim, je li to sve, da li takav stav izriče svu našu stvarnost, da li se mi trebamo isključivo koncentrirati samo na činjenicu naše grešnosti, ili je slika mnogo opsežnija, ili ona obuhvaća nešto što niti naši grijesi niti naše vrline nisu kadre opisati i dosegnuti? Odgovore na ovakva pitanja dobivamo u riječi Božjoj koju slušamo na 1. korizmenu nedjelju.

Odlomak Knjige Postanka koji se čita na ovu nedjelju stavlja nam pred oči trenutak kada Svevišnji Bog, nakon potopa, sklapa savez s Noom i njegovim sinovima, kao predstavnicima ljudskog roda, te sa svim živim bićima koja su spašena zahvaljujući korablji. Potopom je uništen stari, grešni svijet, a iz vode je ustao novi, obnovljeni svijet. U svim tim zbivanjima Bog je uvijek nazočan i ne napušta čovjeka, sklapa savez ljubavi s njime, jamčeći da potopa više biti neće. Oluje i potopi koji se događaju u životu bilo našom, bilo tuđom krivnjom, koliko god bili teški i razarajući, ne smiju odvratiti pogled našega duha i srca s onoga što je bitno, a to je obećanje Božje ljubavi, blizine i pratnje čak i u trenucima ljudskoga pada u grijeh, to je uzdignuće čovjeka iz stanja grijeha snagom Božjega praštanja.

Još više ostajemo bez riječi i daha u susretu s takvom ljubavlju kada u nama odjekuje istina koju iskazuje apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici: «Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu». Krist umire za grješne ljude, on se odriče svojih božjih privilegija kako bi za nas pridobio te privilegije, kako bi nas priveo Ocu nebeskome, kako bi nas izdigao iz potopa naših slabosti i grijeha, i spasio po krštenju, gdje prije uranjanja u vodu mi smo staro, grješno stvorenje, a poslije krštenja rađamo se na novi život u Presvetome Trojstvu, kao što su Noa, sinovi i sva živa bića koja su izašla iz korablje započeli novi, otkupljeni svijet koji sklapa s Bogom savez ljubavi.

Kako uzvratiti Bogu na toliku ljubav, kako barem koliko-toliko isplatiti ono što mu dugujemo zbog smrti njegova Jedinorođena Sina? «Obratite se i vjerujte evanđelju!» - na to smo pozvani na Čistu srijedu Pepelnicu, a tako nas poziva i Gospodin Isus u Evanđelju po Marku. Obratimo se i vjerujmo evanđelju, odnosno vjerujmo Radosnoj vijesti da je Bog ispunio svoje obećanje koje je dao Noi i ljudskome rodu da će biti vjeran sklopljenome savezu ljubavi i da šalje svoga ljubljenoga Sina da nas otkupi od naših grijeha, od oluja i potopa u koje tako često upadamo, kojih nismo niti svjesni, nego mislimo da to tako mora biti: moram živjeti kao i drugi, lagati, varati, krasti, oholiti se, ogovarati, zavidjeti, zabavljati se i opuštati na raskalašeni način koristeći se drogom, alkoholom, seksom, moram poniziti drugoga jer inače će on to učiniti meni, itd. Korizma je vrijeme da si posvijestimo koliko smo duboko uronili u naše osobne oluje, ali iznad svega je jedinstvena prilika da po milosti Božjoj i po snazi njegove vječne i savršene ljubavi iskazane nam u liku Gospodina Isusa Krista izronimo iz potopa i konačno punim plućima udahnemo svježi zrak njegovog evanđelja i poziva na obraćenje. I stoga neka nam bude blagoslovljeno ovo korizmeno vrijeme, neka u njemu rasteći u spoznaji naše ljudske nesavršenosti još više uzrastemo u spoznaji bezgranične Božje ljubavi prema nama, koja se za nas i naše spasenje žrtvovala sve do križa na Kalvariji.