Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Duhovnost \ Razmišljanja

Razmišljanje uz Čistu srijedu (130218)

Bazilika svete Sabine - pepeljenje na Čistu srijedu (Rim, 1.03.2017.)

13/02/2018 16:16

Crkva nam po liturgijskim čitanjima sutrašnjeg prvog dana Korizme daje smjernice. Zajedno sa svetim Pavlom traži od nas da prihvatimo milosti u određenom trenutku, da ne dopustimo da to vrijeme prođe uzalud, jer to je vrijeme spasenja.

         U Matejevu nam evanđelju sutrašnje liturgije Gospodin pokazuje kakvo treba biti naše ponašanje i zahtjeva od nas nutarnju pravednost predlažući nam također način na koji možemo rasti u čistoći nakana, a to je nutarnja povezanost s Njegovim Ocem. Evanđeoski odlomak predviđen za početak Korizme govori nam kakav je smjer imao Gospodin Isus koji nije činio ništa da bi mu se ljudi divili i častili ga, nego je živio pred Gospodinom.

         Evanđelist Matej nam prikazuje tri primjera: milostinju, molitvu i post, upozoravajući nas na zajedničku napast u svim trima. Kada činimo nešto dobro, odmah se u nama rađa želja da budemo cijenjeni zbog tog djela, da nam se dive; da dobijemo svoju nagradu za to, a to je lažna nagrada; ljudska slava, naše zadovoljstvo i užitak. To nas zatvara u nas same, dok nas u isto vrijeme odvlači izvan nas, jer ako tako živimo usmjereni smo prema onome što drugi misle o nama, za što nas hvale i dive nam se.

         Gospodin međutim, traži od nas da činimo dobro, jer je dobro i zato što Bog je Bog, i zato što nam daje također mogućnost da tako živimo, to jest da živimo u odnosu s Ocem. Da bismo činili dobro trebamo živjeti u ljubavi prema nekom; ako živimo u ljubavi Očevoj, u tajnosti s Ocem, dobro ćemo činiti na savršen način. Biti ispunjeni tajnom prisutnošću Očevom, živjeti u Njegovoj prisutnosti, za Njega, to je daleko dublja radost od svake ljudske radosti koja postaje uvijek sve veća, što je prava nagrada ovdje na zemlji, zalog one vječne nagrade.

         Gospodin Isus se ne boji reći: „Otac tvoj nagradit će te“, i s naše strane nije sebično željeti tu nagradu, jer to nije traženje vlastite koristi, nego traženje života i ljubavi. U ljubavi uvijek ima uzajamnosti.

         Naše ponašanje ove Korizme treba biti, dakle, da živimo u tajnosti gdje nas Otac vidi, ljubi i čeka. Sigurno, izvanjske stvari su važne na njihovoj razini, ali uvijek ih moramo birati i živjeti u prisutnosti Božjoj. Ako možemo učiniti malo, učinimo malo, ali u ljubavi Božjoj; to vrijedi više nego učiniti puno tražeći poštovanje drugih. Učinimo ono što možemo u molitvi, u odricanju i nijekanju samih sebe, u ljubavi bratskoj, ponizno, iskreno pred Bogom; na taj način ćemo biti dostojni nagrade koju nam je Gospodin Isus obećao od Njegovog i našeg Oca.

13/02/2018 16:16