Osvrt na pojam obitelji - pripremio Marito Mihovil Letica

Započinjemo zamjedbom da se u Bibliji riječ ″obitelj″ (skupa s izvedenicama ″obitelji″, ″obiteljski″ i sl.) spominje gotovo sto i pedeset puta. Primjerice, u ″Prvoj knjizi Ljetopisa″ čitamo: ″To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji su bili popisani poimence; [...]″ (1 Ljet 23,24).

U hrvatski prijevod toga starozavjetnog ulomka stavio je vrsni prevoditelj dr. Antun Sović dvije bliskoznačnice: ″obitelj″ i ″porodica″. Vjerojatno će mnogi među nama pomisliti da je riječ ″porodica″ zaostala iz nekih prošlih vremena prije 1990. i da joj nema mjesta u ovodobnome hrvatskom jeziku. Ali tomu nije tako.

Možemo se u argumentaciji pozvati i na Tomislava Ladana, prvorazrednoga jezičnog znalca i svesrdnoga branitelja samosvojnosti hrvatskoga jezika, jednoga od časnih, hrabrih i nacionalno samosvjesnih autora ″Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika″ iz 1967. godine. U njegovoj knjizi ″Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo″, objelodanjenoj u Zagrebu 2000., piše:

″Prije svega treba razlikovati dvije hrvatske učestalice – ʹobiteljʹ i ʹporodicaʹ, od kojih svaka ima svoje primjereno značenje: / – ʹobíteljʹ je zajednica jednih roditelja i njihove djece, / – ʹpòrodicaʹ je svekolika rodbina, rod; / Na primjer, ʹobitelj Hrvoja Jurićaʹ, a ʹporodica Zrinskihʹ, to jest sva uključena njihova koljena. / – ʹporodicaʹ je i u zoologiji i botanici – kategorija srodnih životinja, odnosno biljaka.″

Tomislav Ladan dobro je znao da su riječi ″obitelj″ i ″porodica″ izdašno zasvjedočene u hrvatskoj jezičnoj tradiciji te bi obje trebale imati zajamčeno mjesto u hrvatskome standardnom jeziku. Tomu u prilog valja napomenuti da rimsko pravo poznaje razliku između pojma ″gens″, porodica, čiji su pripadnici povezani rađanjem, srodstvom, krvnom vezom; i pojma ″familia″, obitelj, koja se sastoji od članova povezanih zajedničkim obitavanjem.

Imenica ″obitelj″ dospijeva od glagola ″obitavati″, a ″porodica″ od ″porađati″, ″rađati″. U tom je smislu sintagma ″istospolna porodica″ oksimoron, ″contradictio in adiecto″, jer istospolni parovi ne mogu imati porod (jasno je da homoseksualne osobe mogu rađati samo ako stupe u heteroseksualne odnose). Ne treba posebno isticati da je pojam ″istospolni brak″ također oksimoron, besmislica – u Hrvatskoj i protuustavna jer naš Ustav u članku 62. određuje: ″Brak je životna zajednica žene i muškarca.″ Ali budući da homoseksualni parovi u mnogim slučajevima obitavaju zajedno, jezičnomu složaju ″istospolna obitelj″ ne bismo u pogledu logike i semantike, jezične pragmatike i sociolingvistike imali što prigovoriti – neovisno o našim svjetonazorskim pozicijama.

Ne znam koliko je široj javnosti poznato da u Hrvatskoj postoji udruga ″Dugine obitelji″, ali bih u svakom slučaju podsjetio na simboliku dúge u biblijskoj, judejsko-kršćanskoj tradiciji. Dúga simbolizira jedinstvo suprotnosti, Savez između neba i zemlje, Boga i čovjeka. ″Dugu svoju u oblak stavljam, / da zalogom bude Savezu / između mene i zemlje″, riječi su što ih je Bog uputio Noi nakon što je minuo potop, kako čitamo u ″Knjizi Postanka″ (Post 9,13). Nadalje, Krist u slavi, Pantokrator, Svevladar, često je na bizantskim i romaničkim umjetničkim slikama prikazan gdje sjedi na prijestolju usred dúge.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja odbilo je izdati pozitivno mišljenje temeljem kojega bi slikovnica ″Moja dugina obitelj″ mogla biti korištena u odgojno-obrazovnim ustanovama Republike Hrvatske. Ministarstvo je odluku donijelo sukladno odredbama članka 59. ″Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi″ gdje jasno piše da je u školskim ustanovama zabranjen svaki oblik promidžbe i prodaje proizvoda koji nisu u skladu s ciljevima odgoja i obrazovanja te nacionalnim i predmetnim kurikulom, tj. važećim nastavnim planovima i programima.

Odluku Ministarstva valja zdušno pozdraviti kao više nego ispravnu i opravdanu jer je ″Moja dugina obitelj″ prva hrvatska slikovnica koja promiče homoseksualni način života te se zalaže za pravo LGBT parova na posvajanje djece. Slikovnicu je izdala udruga ″Dugine obitelji″ u Zagrebu 2017., a prilikom njezina predstavljanja 18. siječnja 2018. autori su poručili hrvatskoj javnosti sljedeće:

″Slikovnicu smo prije svega radili za našu djecu, ali njome želimo također razbiti predrasude i pokazati da su ʹdugine obiteljiʹ sastavni dio hrvatskog društva i da u njemu postoje baš kao što postoje obitelji u kojima djeca žive sa samohranim roditeljem i obitelji u kojima djeca odrastaju uz bake i djedove ili pak one obitelji u kojima djeca jedan tjedan provode kod majke, a jedan tjedan kod oca.″

Ta izjava iskazuje opasnu logičku nesuvislost lijevo-liberalnih političkih aktivista koji svoju ideologiju nastoje prikazati kao nešto napredno i znanstveno potvrđeno te stoga ne samo prihvatljivo nego i poželjno. Neovisno o tome jesu li to učinili u nepoznavanju elementarne logike ili u svjesnoj želji da òbmānu povezujući naizgled slične, a ustvari bitno različite pojavnosti – počinili su školski, čak i predškolski primjer logičke pogreške irelevantnosti.

Naime, kakve veze imaju djeca koja žive sa samohranim roditeljem te djeca rastavljenih roditelja s homoseksualnim zajednicama? Kakve veze s homoseksualnim zajednicama imaju djeca koja u svojim obiteljima i porodicama žive s bakom i djedom? Djeca imaju mamu i tatu, raznospolne roditelje – bez obzira na to živjeli roditelji zajedno ili bili rastavljeni. Ako dijete ima sreću da su mu živi djedovi i bake, onda ima dva djeda i dvije bake – a ne npr. četiri bake ili četiri djeda ili jednoga djeda i tri bake i tomu slično.

Skandalozna je ta nesuvislost u argumentaciji onih koji se pozivaju na naprednost i znanstvenost. Doista je pohvalno da se mjerodavnici u Ministarstvu znanosti i obrazovanja nisu dali zavesti varljivim sjajem hrvatskomu društvu stranoga kukavičjeg jaja rodne ideologije.