Propovijed 4. Nedjelja kroz liturgijsku godinu B

Evanđelje nam sutrašnje liturgije prikazuje Isusa kao proroka. Započinjući svoju službu, odmah se objavljuje kao prorok moćan na riječi i djelu. Prvo nas čitanje svojim izvještajem o Božjem obećanju da će biti poslan prorok sličan Mojsiju, uvodi u Evanđelje. Drugo nam čitanje govori o djevičanstvu i braku kako bi nas pozvalo na puno sudjelovanje u novom životu koji nam Isus priopćava.

         Evanđelje nam govori o početku Isusove službe. U subotu ušao je u sinagogu i počeo poučavati. Njegovo je prvo djelo poučavanje, jer nam želi objaviti čudesan Božji projekt koji nam daje novi život.

         Ljudi su bili zadivljeni njegovim poučavanjem, jer nije bilo uobičajeno poučavanje. Pismoznanci su poučavali, ali nisu bili pouzdani, svoj su nauk temeljili na tradiciji, na onome što su prije njih rekli Mojsije i proroci, ili drugi pismoznanci u stara vremena. Isus međutim poučava kao onaj koji ima vlast. Na taj se način objavljuje kao Sin Božji, a ne kao jednostavan čovjek koji treba temeljiti svoje poučavanje na prethodnim tradicijama.

         Isus ima potpun ugled. Njegovo poučavanje je novo, radi se o novom nauku, rekao je evanđelist Marko, koji on poučava s vlašću. To se još jasnije očituje u Matejevu evanđelju, osobito u „Govoru na gori“ u kojem Isus potvrđuje: „Čuli ste da je rečeno starima… A ja vam kažem…“. Isusovo je poučavanje zaista novo.

         S druge strane Isus se objavljuje također moćan i na djelu. U sinagogi je u Kafarnaumu bio čovjek opsjednut zlim duhom. Ne znamo točno kako se obično pokazuje taj duh, ali tom prilikom pokazao se vičući: „Što ti imaš s nama Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji“. Taj zao duh poznaje Isusovu snagu i govori o njezinoj svetosti. Rekao je: „Došao si da nas uništiš!“. U stvari Isus je došao osloboditi ljude od utjecaja zlih duhova, kako bi im dao istinsku slobodu djece Božje.

         Isus je zaprijetio zloduhu kazavši: „Umukni i izađi iz njega!“ Te su Isusove riječi dovoljne za pobjedu nad zloduhom koji izlazi iz tog čovjeka tresući njim i vičući iz sveg glasa.

         Događaj ostavlja snažan dojam na prisutne; svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: „Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se!“ Isusova snaga potvrđuje njegovu pouzdanost. On ne govori samo riječi, nego djeluje. Tako moćnim riječima i djelima pokazuje Božji plan. U evanđelju vidimo da Isus ne ostaje samo na govorenju, nego pokazuje Božju ljubav mnogim gestama prema bolesnima, potrebitima, djeci i grešnicima. Na taj način ljudi prepoznaju da je prorok.

         Evanđelje nam sutrašnje liturgije pokazuje da je Isus zaista taj prorok. U jednom svojem govoru koji je imao nakon Isusova uskrsnuća sveti Petar kaže da je Isus sličan prorok Mojsiju, dapače, iznad Mojsija, da je bio obećan i zato ima pravo na našu poslušnost. Također i sveti Stjepan u svojem govoru židovskom sinedriju prije smrti, podsjeća da se u Isusu ostvaruje to obećanje.

         Moramo se smatrati sretnim da imao Isusa kao učitelja, moćnog na riječima i djelima; Isusa koji nam daje potrebno svjetlo za naš život i potrebnu snagu da bismo mogli nadvladati teškoće, kušnje i napasti. Moramo se smatrati sretnima da imamo proroka kao učitelja, tako snažnog i tako dobrog.

         U drugom čitanju sutrašnje liturgije sveti Pavao potvrđuje da je najbolje za čovjeka misliti samo o Gospodinovim stvarima. Apostol želi da vjernici ne brinu ljudske brige, nego da se brinu samo za Gospodina i zato kaže: „Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom“.

         To je po sebi najbolji način. Ipak treba prepoznati da on pretpostavlja poseban poziv. Naime, nije dano svima živjeti na takav duhovan i velikodušan način. Tim više ljudi se nalaze u složenoj situaciji, to jest u traženju Gospodina i u isto vrijeme u traženju ovosvjetskih stvari.

         Jasno da ako je čovjek oženjen, mora se brinuti za obiteljske stvari. To je dobra i nužna stvar. Ali sveti Pavao potvrđuje da ta situacija vodi također u određenu podjelu; ne može se misli samo na to kako se svidjeti Gospodinu, nego se treba brinuti i za druge stvari, na taj način osoba se nalazi podijeljena u sebi.

         Trebamo prihvatiti nauk svetoga Pavla koji svjesno govori te stvari za dobro kršćana, ne da bi im postavio neku zamku, nego da bi ih prosvijetlio i ohrabrio da ostanu koliko god je to više moguće, ujedinjeni s Gospodinom, svaki prema vlastitom pozivu.