2018-01-20 14:41:00

Treća nedjelja kroz godinu (B) - p. Ivica Hadaš


Evanđelje sutrašnje liturgije govori nam o počecima Isusove službe. Nakon krštenja i napasti u pustinji, on započinje svoju službu s temeljnom porukom i s važnim pothvatom, a to je poziv prvih učenika.

Isusova je poruka: „Vrijeme se ispunilo, kraljevstvo je Božje blizu, obratite se i vjerujte evanđelju“. Ta poruka želi potpuno promijeniti usmjerenje našeg života. U sebi sadrži hitnost koje je Isus duboko svjestan; nema vremena za gubljenje, treba odmah djelovati; kraljevstvo Božje se približilo, treba ga prihvatiti.

Kraljevstvo Božje se prihvaća na dva načina: obraćenjem i vjerovanjem evanđelju. Isus propovijeda obraćenje. Obratiti se znači odvojiti se od loših stvari i prionuti uz Boga. To je promjena radikalnog usmjerenja koju Isus traži od nas radi našeg dobra.

Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije iz knjige proroka Jone prikazuje temu obraćenja i govori o poslanju koje je prorok Jona dobio za Ninivljane. On poziva Ninivljane na obraćenje navještajem skorašnje kazne: „Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena“.

Jona kao i Isus kaže da se vrijeme ispunilo i da se Božji zahvat ne može izbjeći. Njegova poruka kao da ima prijeteći ton, ali u stvari ima pozitivan smisao i stanovnici Ninive su to shvatili. Kada jedan prorok naviješta Božje kazne, nakana nikada nije negativna, nego ona služi tome da potakne osobe da rade tako kako bi izbjegle te kazne.

Prorokova poruka izaziva iskreno obraćenje Ninivljana koji su napustili svoja zla djela i obratili se Bogu. U čitanju stoji: „Stanovnici Ninive povjerovali su Bogu i razglasili su post, obukli su se u kostrijet, od najvećeg do najmanjeg“.

Bog je vidio da su se Ninivljani obratili i napustili svoje loše ponašanje i na taj je način mogao ostvariti svoj plan koji je plan ljubavi i spasenja: „Bog se smilovao u odnosu na zlo kojim im je zaprijetio i nije ga učinio“. Tako su se Ninivljani spasili.

U evanđelju Isus istom hitnjom kaže: „Obratite se“; i dodaje: „Vjerujte evanđelju“. U toj poruci nije samo poziv na obraćenje, nego također navještaj Radosne vijesti, to jest Bog dolazi učiniti nešto za naše spasenje; želi izliti svoju ljubav na nas; traži od nas da uklonimo sve zapreke.

         Bog želi dati obilne milosti, želi preobraziti naš život kako bi bio lijep, plodan i pun radosti. Moramo dakle vjerovati toj Radosnoj vijesti, tom navještaju posve pozitivnom. Evanđelje je u stvari navještaj pobjede koja donosi ljudima mir i dobro.

         Bog nas želi spasiti ispunjajući nas svojom ljubavlju i to je jedina stvar koja zaista vrijedi. Sve druge stvari su relativne, nemaju apsolutnu vrijednost, zato ih moramo staviti na njihovo pravo mjesto. Jedina apsolutna vrijednost je ljubav Božja koja nam se želi priopćiti kako bi preobrazila čitav naš život.

         Sa svoje strane moramo se odreći svih posesivnih sklonosti koje nas vežu uz zemlju, uz stvari i vrijednosti koje zaista nisu važne. Naša žalost i naša radost moraju biti preoblikovane i moramo ih gledati s određenim odmakom. One naime nisu bitne stvari za naš život. Mi se žalostimo zbog razloga koji zaista nisu vrijedni ili se radujemo zbog vrlo površnih razloga. Međutim, moramo žaliti samo za onim što nas odvaja od Boga i trebamo se radovati samo zbog onog što nas ujedinjuje s Njim. Zato nam uvijek treba obraćenje. Moramo se odvojiti od svojih negativnih sklonosti, kako bi bilo moguće naše iskreno i duboko jedinstvo s Bogom.

         U sutrašnjem evanđelju Isus odmah nakon navještaja poziva prve učenike. Evanđelist Marko je ispričao taj poziv na bitan i jednostavan način. Isus je prolazio, vidio je dva čovjeka, Šimuna i Andriju; zatim Jakova i Ivana koji su bili zaokupljeni svakodnevnim poslom. Prva su dvojica bacila mreže u more, a druga dvojica su krpala mreže. I njima je rekao: „Slijedite me!“ I oni su odmah sve ostavili i pošli za Njim.

         Ti događaji koji govore o Isusovom pozivu učenika temeljni su za sve kršćane. Jasno je da nisu svi pozvani slijediti Isusa kao apostoli, to jest ostavljajući vlastito zanimanje kako bi postali navjestitelji evanđelja, ali svi su pozvani slijediti Isusa. Ovdje možemo primijetiti analogiju koju sveti Pavao koristi u drugom čitanju sutrašnje liturgije. Slijediti Isusa za njega je jedina važna stvar u našem životu, a svi naši projekti moraju biti usmjereni tako da slijede Isusa.

         Moramo obaviti svoj zadatak ponašajući se slično Isusovom pozivu. Način na koji činimo stvari važniji je od samih stvari koje činimo. Kršćanska domaćica koja se posveti kućnim poslovima s ljubavlju prema Bogu vrijedi više od političara koji drži velike govore i ima veliku moć, ali to čini da bi sebe istaknuo.

         Stvari vrijede toliko koliko su učinjene u vjernosti Isusovom pozivu. Prije nego što donesemo odluke moramo uvijek tražiti kako bismo spoznali što Gospodin želi od nas i što od nas traži da činimo. Tako ćemo posve moći živjeti u Njegovoj ljubavi.

         Svaki se kršćanin neprestano mora odricati vlastite sebičnosti, kako bi prihvatio Isusovu ljubav. Mora ostaviti vlastite brige koje su previše usredotočene na njega samoga da bi mogao prihvatiti brige Kristove ljubavi koje uključuju čitavi svijet. Tako će, malo po malo, svijet biti preobražen. Isus je, naime, došao preobraziti svijet svojom ljubavlju. Potrebno je da mnoge osobe prihvate njegov poziv i da budu poslušne Njegovim nadahnućima. Tako, malo po malo, one će moći promijeniti svijet, stavljajući u njega mir, radost i ljubav. 








All the contents on this site are copyrighted ©.