Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Duhovnost \ Razmišljanja

Sveta Obitelj - p. Ivica Hadaš

Sveta Obitelj (30. prosinca 2017.) - RV

30/12/2017 14:18

Prve nedjelje po Božiću Crkva nas poziva slaviti Svetu nazaretsku obitelj. Naše obitelji prema Božjem pozivu, moraju biti svete kako bi sličile toj obitelji.        Djeca pripadaju Bogu. Dar djece u sebi nosi zahtjev odgovornosti koju imaju roditelji. Djeca su dar Božji, ali posebne vrste. U stvari oni ne pripadaju roditeljima kao određene stvari. Sigurno, sinovi i kćeri blago su roditelja, ali ne materijalno blago. Oni su osobe dakle, pripadaju Bogu puno više od onoga koliko ne pripadaju roditeljima. Djeca su dar Božji koji ostaje njegova svojina, pripada njemu i on se mora poštivati toliko koliko pripada njemu.

Roditelji ne smiju imati posesivnu ljubav prema svojoj djeci. To znači da oni ne smiju tražiti u djeci vlastito zadovoljstvo, nego njihovo dobro toliko koliko su od Boga ljubljene osobe koje trebaju malo po malo zadobiti vlastitu samostalnost i živjeti svoj poziv.

To nije lako ostvariti. Naime, u mnogim obiteljima očinska i majčinska ljubav postaje posesivna, priječe djeci da postanu slobodne osobe koje pripadaju samo Bogu. Iz takvog posesivnog ponašanja mogu proizići vrlo negativne posljedice. Na primjer, kada se sin oženi, majka nastoji sačuvati prema njemu isti odnos koji je imala s njim kada je bio dijete, nastavi biti majka koja mora upravljati sinom u svemu i imati za sebe čitavu njegovu ljubav. Takvo ponašanje rađa sukob između svekrve i snahe. Posesivna ljubav nije prava ljubav jer traži vlastito zadovoljstvo, umjesto da poštuje i da se zalaže za dobro ljubljene osobe.

U evanđelju vidimo kako su Marija i Josip postali svjesni da Isus nije za njih bio nešto što su mogli posjedovati, nego odgovornost, dar Božji koji je i dalje pripadao Bogu daleko više nego njima.

Nekoliko dana nakon rođenja odveli su dijete u Jeruzalem i prikazali ga Gospodinu. Mojsijev je zakon, naime, propisivao: „Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu“. Marija i Josip otišli su u hram da pokažu kako Isus pripada Bogu i da su oni samo, da tako kažemo, upravitelji, a ne vlasnici toga dara.

Tom je prilikom Bog objavio na koji je način Isus morao biti Njegov Sluga. Nadahnut Duhom Svetim, starac Šimun upravo je za to dijete rekao: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan, da se razotkriju namisli mnogih srdaca“. Isus ne samo da je imao zadatak razotkriti namisli srdaca, i bio znak osporavanja, nego On sam morao je postati predmet progona i nepravedne osude. Mariji je Šimun prorokovao: „I tebi će samoj mač probosti dušu“. Sudbina Isusova i ona Marijina bile su vrlo bolne, ali isto tako vrlo plodne. Znamo, Isus je svojom ulogom spasio svijet, a Marija je imala ulogu suotkupiteljice u tom velikom otajstvu.

„Marija je čuvala sve te riječi u svojem srcu“. Na taj se način pripremala biti „službenica Gospodnja“, ali i u svojem načinu odgajanja sina, dopuštajući mu da izvršava svoje poslanje koje je temeljno za spasenje svijeta.

Evanđelje nas izvještava da „kada obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“. Radost obitelji dolazi upravo od rasta djece. Oni su određeni da se razvijaju, da jačaju kako bi zadobili mudrost i prihvatili milost Božju. Isus je zaista jedan od nas: Sin Božji postao je dijete, prihvatio je rasti, jačati, bio je pun mudrosti, i milost Božja je bila na njemu. Marija i Josip bili su radosni jer su vidjeli sina koji se razvijao i koji je napredovao usvajajući sve ono što je bilo potrebno za njegovo poslanje.

Zadatak obitelji je da potpomaže rast djece, da ga poštuje i da ga vodi; zadatak joj je potpomagati puni razvoj svih sposobnosti koje je Bog dao djeci za izvršenje njihovog zvanja. Obitelj treba biti usmjerena prema tom poslanju.

Svatko ima svoje poslanje. Bog svakom povjerava određeno poslanje da ga izvrši, određene odgovornosti koje treba prihvatiti u svijetu. U obitelji svako dijete ima svoj osobni poziv i zadatak je obitelji stvoriti sve uvjete koji omogućuju puni razvoj toga poziva kako bi djeca živjela zaista dobar život, dostojan Boga i koristan svijetu. 

30/12/2017 14:18