2017-12-23 17:34:00

Četvrta nedjelja došašća (B) - p. Mislav Skelin


Poslanica Rimljanima govori nam o objavljenju, odnosno o otkrivanju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu. Navještaj Evanđelja, ako ga primamo otvorenog srca, rađa u nama čežnju za Spasiteljem. Želimo Spasitelja otkrivati i upoznavati sve više. U punini vremena, u Kristu Spasitelju bit će uglavljeno sve – na nebesima i na zemlji.

Nama su ovakve riječi o punini vremena i mnogi drugi profinjeni i svečani teološki izrazi katkada daleki i zato smo u opasnosti odustati od vjere, odustati od otkrivanja. Ona vjera koja se umori od želje za otkrivanjem, polako kopni. Bog je, poznajući naše stanje, odlučio približavati nam, korak po korak, Otajstvo svoga Sina, na način koji nam je shvatljiv i prihvatljiv. Isus je rođen u kraljevskoj lozi Davidovoj.

Mi ljudi znamo što znači kralj, vladar ili moćni političar. Obično očekujemo da će se netko važan pojaviti u takvome miljeu. Tako je krenula i Isusova priča, ali u slučaju Isusovog dolaska među ljude, Bog si je ipak pridržao pravo da neke stvari uredi po svojoj, a ne po ljudskoj logici.

Zato je zanimljivo prisjetiti se i kako je započela Davidova kraljevska loza. Bog šalje proroka Samuela k Jeseju jer je Bog izabrao jednog od njegovih sinova za kralja. U prvome trenutku, prorok Samuel nije znao koji je od njih pomazanik Božji. Bog mu je rekao: „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.“ David, najmlađi od osmorice sinova, imao je odlike koje su bile nepoznate čak i njegovoj obitelji. Ipak, za njih je znao Bog i objavio ih je svojemu proroku Samuelu u trenutku kada je ugledao Davida. Davidov život bio je pun pobjeda, ali i padova. David ipak nikada nije izgubio povjerenje u Boga. Bog mu obećava potomka čije će kraljevstvo čvrsto stajati zasvagda. U Davidovoj kraljevskoj lozi rodit će se Isus Krist.

Zaharija će u Duhu Svetom pobjedonosno prorokovati dolazak i pohod Mladog sunca s visine, koje će obasjati one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj i koje će upraviti noge naše na put mira. Dostojanstvo obitelji Josipa, Marije i Isusa jest kraljevsko i božansko, ali gotovo bez ikakvog materijalnog bogatstva, političke moći i vanjskog sjaja. Bog je tako odlučio sakriti to otajstvo ovozemaljskoj logici moći, oholosti i bogatstva. Pred nama je tek jedna obitelj koja je na prvi pogled ista kao i mnoge druge obitelji. Ponizni ljudi, baš kao Samuel nekada, znat će u obitelji Josipa, Marije i Isusa otkriti kraljevsku i božansku tajnu.

Ova posljednja nedjelja Došašća koja se poklapa i s Badnjakom poziva nas na pripremu za otkrivanje velikog Otajstva. Čovjek je biće koje je darovano mogućnošću razmišljanja, traganja i otkrivanja. Barem poneki put u životu upoznali smo osjećaje uzbuđenja, iznenađenja i novosti koji se događaju kada se nešto otkriva. Kada kažemo otkriće, znamo da se radi o nečemu što mijenja čovjekovu nutrinu i život, ali i živote drugih ljudi.

Badnjak je dan koji završava novim početkom, otkrićem jedne ljubavi veće od čitavog svemira, koja ipak ponizno kuca na vrata svakog malenog doma i srca i nježno se u njima nastanjuje. U baštini hrvatskog naroda za Badnjak se običavalo unositi u kuću jedan ili tri panja koji su simbolizirali Presveto Trojstvo, odnositi ih do ognjišta i ložiti ih kako bi grijali dom kako to čini Božja prisutnost. Pri tome bi ih zasipali pšenicom, zalijevali vinom i uljem. Svetom vodom bi se škropila kuća i molilo za blagoslov i pomoć Božju u nadolazećoj godini. Najstariji član obitelji nazdravio bi riječima: „Na dobro vam došla Badnja večer i Porođenje Isusovo!“ Svi su ukućani odgovarali: „I s tobom zajedno, Bog ti da zdravlje“.

Ovi prekrasni običaji koji se zadnjih godina ponovno otkrivaju, govore nam kako su ponizni ljudi znali po jednostavnim znakovima nalaziti put do otkrivanja velikog Otajstva. Nije stoga čudno što je djeci Badnjak često draži nego sam Božić jer je u dječjoj dobi otkrivanje življe nego u odrasloj. Engleski pisac Gilbert Keith Chesterton reći će: „Svatko tko razmišlja o rođenju Svetog Djetešca u prosincu misli isto ono što i mi pod time mislimo: Krist nije puko ljetno sunce bogatih, nego zimska vatra bijednih“.

 








All the contents on this site are copyrighted ©.