Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Duhovnost \ Razmišljanja

Razmišljanje uz 33. nedjelju kroz liturgijsku godinu A

33, nedjelja kroz liturgijsku godinu A, prispodoba o talentima (18.11.2017.) - RV

16/11/2017 16:25

Crkva nas biblijskim čitanjima predzadnje nedjelje liturgijske godine priprema na posljednji dolazak Gospodinov.

Evanđelje govori o sluzi koji je primio jedan talent i nije ga iskoristio, nego ga je sakrio. Zašto? Sam je protumačio Gospodaru svoj postupak: „Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talent tvoj u zemlju.“ Taj sluga nije imao povjerenja u gospodara, imao je vrlo lošu sliku o njemu. Strah paralizira. Da bismo išli naprijed, da bismo bili poduzetni, trebamo imati povjerenja. Tko živi u strahu, ne može biti poduzetan, on traži utočište i sigurnost i na taj način ne ostvaruje ništa.

Svojim riječima taj sluga pokazuje da ima negativnu sliku o gospodaru te da iz nje proizlazi njegov strah. Taj je strah natjerao slugu da zauzme pogrešan stav: sakriti talent, da bi ga mogao naći i vratiti ga gospodaru. Ali gospodar nije dao svoje talente slugama zato da bi ih sačuvali, nego zato da bi ih uložili i da bi od njih bilo koristi. Zato je taj sluga nazvan „zli i lijeni sluga“.

Gospodar mu je pokazao da je njegovo ponašanje nedosljedno. Sluga je rekao: „Znam da si strog, da žanješ tamo gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao“, a gospodar mu nato ukazuje: „Kad si sve to znao, trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom“. To je najmanje što je sluga mogao učiniti. 

Ova prispodoba daje nam važnu pouku. Iznad svega pomaže nam da shvatimo kako moramo imati dobru i pozitivnu sliku o Bogu. Ne smijemo misliti da je On zao gospodar, strog i nemilosrdan, koji samo traži kako će uhvatiti ljude na djelu i kazniti ih. Ako imamo lošu sliku o Bogu, dakle, naš život neće moći biti plodan: živjet ćemo u strahu, koji nas neće nadahnuti na ništa pozitivno.

Moramo se preispitati da bismo vidjeli kakva je naša slika o Bogu. On se pokazao već u Starom Zavjetu a osobito u evanđelju, kao Bog pun velikodušnosti, milosrđa, kao otac. I Isus je namjerno nastojao pokazivati da Bog nije strog gospodar, nego otac pun ljubavi i velikodušnosti. Zbog toga moramo imati izvanredno povjerenje u njega.

Bez sumnje, iako je otac, Bog u odnosu na nas ima svoje zahtjeve, ali radi se o zahtjevima ljubavi. Obično otac koji ima velike planove za svoju djecu, ne želi da njihov život bude prazan, da ne ostvaruje ništa vrijedno. Upravo suprotno, želja mu je da djeca žive dobar život, koji pokazuje da su oni zaista vrijedne osobe s darovima.

Tako Bog, imajući snažne zahtjeve prema nama, pokazuje da ima velike planove s nama. Ali to su zahtjevi koji dolaze iz ljubavi i koji ne smiju izazvati strah, nego povjerenje, zato jer Bog je uvijek spreman pomoći nam. On nije strašan sudac, koji samo traži kako će uhvatiti ljude na djelu, nego on je otac, uvijek spreman prihvatiti sina, pa i onda kada je pogriješio, da bi mu dao novu priliku za dobar i velikodušan život dostojan zaista čovjeka i Boga.

Moramo prihvatiti tu Isusovu poruku o Ocu. On nam pokazuje Očevu velikodušnost na sve načine: svojom riječju, svojim djelima, svojim prihvaćanjem svih ljudi, osobito grešnika, ali također i sa svojim opomenama koje pokazuju njegovo zanimanje kako mi ne bismo protratili svoj život.

Trebamo imati ispravnu sliku o Bogu i iznad svega duboku ljubav prema Ocu, u jedinstvu s Isusom, njegovim Sinom, koji je uvijek imao ogromnu ljubav prema Ocu i potpuno povjerenje u njega.

U isto vrijeme trebamo biti svjesni naše odgovornosti. Ona ne smije biti za nas teret, nego poticaj. Ona je znak da Bog ima veliko poštovanje prema nama, zato jer nam povjerava važne stvari.

Osobito roditelji imaju velike odgovornosti: Bog im povjerava njihovu djecu koja su neprocjenjivo blago. Taj zadatak ne smije biti za njih razlog tuge, nego ponosa. Obično su roditelji ponosni na svoju djecu i čine sve da bi njihov život bio uspješan.

Također i sve druge odgovornosti u životu moramo prihvatiti kao dar ljubavi Božje, koja priprema uvijek nove darove. Bog nam želi pomoći na svaki način da bi talenti koje nam je povjerio bili zaista dobro iskorišteni i kako bi urodili čudesnim plodovima.

Na takav način možemo napredovati u našem životu, s ispravnom slikom o Bogu, s iskrenom ljubavlju Oca nebeskog koji je na nebesima, i sa željom da činimo uvijek nešto bolje uz njegovu pomoć i na njegovu slavu.

16/11/2017 16:25