Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Duhovnost \ Razmišljanja

31. nedjelja kroz godinu (A) – p. Ivica Hadaš

"Nemojte se ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine" - RV

04/11/2017 19:31

Vrlo je važno da oni koji imaju vjersku odgovornost da zaista budu vjerni svojem poslanju, svjesni svojih dužnosti, a ne da traže vlastitu korist i poštovanje drugih. U Evanđelju Isus kori pismoznance i farizeje. Govori mnoštvu: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji“. Pismoznanci i farizeji zauzeli su mjesto s kojeg se poučava u ime Božje.

„Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu“, upućuje Isus. Oni imaju vlast poučavati ono što je u skladu sa zakonom Božjim. Isus kaže: „Ali nemojte se ravnati po njihovim djelima, zato jer govore a ne čine.“ Česta je mana onih koji imaju odgovornost da ono što govore, ne čine, da nameću vlastitu volju drugim osobama, ali ne čine ono isto što drugima nameću.

Isus tumači u Evanđelju: „Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli“. To je loša primjena vlasti, koja na taj način počinje tlačiti ljude. Vlast mora biti služenje, da bi se pomoglo drugim ljudima živjeti na uredan i miran način, da se živi u poštenju i velikodušnosti. Vlast je pomoć, ali ako je ona primjenjivana loše, postaje ugnjetavanje i stvara ozračje nepovjerenja i neprijateljstva.

Isus ne štedi farizeje i nastavlja: „Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide i da im se dive“. Također i to je mana u koju lako upada onaj koji ima vlast: željeti da nam se drugi dive, umjesto da nastojimo služiti drugima. Isus nakon toga predstavlja konkretne primjere takvog lošeg ponašanja: „Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'“. To je napast koja odgovara ljudskoj oholosti i kojoj smo svi podložni.

U „Govoru na gori“ Isus nas upozorava da pazimo na takvo ponašanje. Traži da ne svraćamo pažnju na sebe, nego da djelujemo zbog ljubavi Božje i iz ljubavi prema braći ljudima, da ne očekujemo i ne želimo da nas ljudi hvale.

Kada se daje milostinja, ne smije se to isticati da svi znaju i da nas hvale; kada se moli, ne smije se tražiti da budemo viđeni; kada se posti, to treba tako raditi da ljudi to ne uoče, proizlazi iz „Govora na gori“. U nama postoji jako štetno nagnuće, a to je ljubav prema samima sebi, tražiti vlastiti interes i komotnost, umjesto da tražimo kako služiti ljudima na slavu Božju.

Zatim Isus daje upute apostolima: „Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća“. Ne smijemo tražiti počasti. „Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima“. Te nas riječi iznenađuju, zato jer nam je prirodno zvati na zemlji „oče“ onoga koji nam je dao tjelesni život. Ali Isus želi izazvati u nama posvemašnje odbacivanje interesa za sebe same, pa čak da se odreknemo i naslova na koje imamo pravo po prirodi.

„I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist“. Moramo imati bratsko ponašanje. Svi, počevši od Pape do onog najmanjeg djeteta, mi smo braća, ne smijemo mučiti druge, biti im na teret. Ako smo primili od Oca nebeskog izvanredne darove, moramo ih staviti u službu naše braće, e ne profitirati na njima za vlastito zadovoljstvo. Ne smijemo se smatrati nadmoćnim i držati se iznad drugih. Skromnost je bitna za život onoga koji zaista želi biti u skladu s onim kako uči Isus, koji je blaga i ponizna srca.

U drugom čitanju 31. NKG, u poslanici Solunjanima sv. Pavao svojim primjerom ističe da kršćanin i apostol, umjesto da se postavi kao Kristov apostol, koji ima vlast od Boga i zbog toga se može nametnuti svim ljudima, treba iskazivati prema kršćanima majčinske osjećaje pune ljubavi.

Radi se o nježnoj i velikodušnoj ljubavi. Pavao ne samo da im želi dati Evanđelje, nego i sam svoj život zato jer mu je stalo do njih. Pavao će na kraju dati vlastiti život za kršćane, ali nije ga mogao dati taj čas za Solunjane i zato je dao sav svoj trud i muke. Njegovo ponašanje u potpunosti odgovara uputama koje nam Isus daje u sutrašnjem Evanđelju. To nije samo bratsko ponašanje, nego također i majčinsko, a to znači i velikodušno.

Pavao se nadahnjuje na ljubavi Božjoj, potpunoma je poslušan njoj. Tako nam daje primjer koji trebamo slijediti, svatko prema milosti koju je primio i u svojim prilikama. Međutim svi trebamo ići protiv vlastite oholosti i sebičnosti, a više biti poslušni ljubavi Božjoj, kako bismo služili našoj braći ljudima, da oni imaju radost, koja će biti i naša radost.

04/11/2017 19:31