Papa - Susret sa siromasima, izbjeglicama i zatvorenicima.

Nakon Angelusa, oko 12:30 sati, Sveti Otac se u Bazilici svetog Petronija sastao sa siromasima, izbjeglicama i zatvorenicima na zajedničkom ručku solidarnosti, nakon čega se uputio prema Nadbiskupskoj palači. Govor donosimo u cjelosti

         Draga braćo i sestre,

koja radost što se u ovoj kući vidimo u tolikom broju! Baš kao i u kući naše Majke, kući milosrđa - Crkvi koja svakoga prima, posebno one koji trebaju neko mjesto. Vi ste u središtu ove kuće. Crkva vas želi u sredini. Ne priprema neko drugo, bilo koje mjesto: u središtu i zajedno. Crkva je Crkva sviju, pogotovo siromaha. Svi smo pozvani, samo po milosti. To je tajna besplatne ljubavi Boga koji nas želi učiniti svojima, ovdje – ne po zasluzi – nego zbog svoje ljubavi.

U ovoj kući obično se slavi otajstvo Euharistije, stol na kojemu kruh i vino postaju Isusovo razlomljeno Tijelo i prolivena Krv, i za mnoštvo ljudi koje On voli. Kako je čudna Božja matematika: množi se samo ako se dijeli! Uvijek pripravimo stol ljubavi za onog koji je treba.

Ljubav nikada nije jednosmjerna, uvijek kruži i svatko ponešto daje i ponešto prima. Svi primamo i svi znamo i možemo darovati toliko toga. Isus nikoga ne odbacuje, niti prezire. On je žedan i traži da mu utažimo žeđ jer s nama hodi i trpi. I upravo mi imamo vrč, možda pomalo trošan, koji mu može dati vode, a to je naše srce! Naš je život uvijek dragocjen i svi imamo ponešto za dati drugima.

Na kraju ćete dobiti najdragocjeniju hranu – Evanđelje – Riječ onoga Boga kojeg svi nosimo u srcu, a koji za nas kršćane ima dobro Isusovo lice. To je za vas! Upravljeno je upravo onima koji su toga potrebni! Uzmite ga svi i ponesite ga kao znak, osobni pečat Božjega prijateljstva koji je postao hodočasnikom i bez mjesta, kako bi ga pripravio za sve. Svi smo putnici, prosjaci ljubavi i nade, i potrebni smo ovoga Boga koji se približava i otkriva u lomljenju kruha.

Ovaj kruh ljubavi koji danas dijelimo među sobom, ponesite i drugima. Darujte svima simpatiju i prijateljstvo. To je obveza koju svi možemo preuzeti. Postoji velika potreba za tim. Vi imate posebnu osjetljivost u razumijevanju ljudske dimenzije jer znate što je to krhkost, potreba da za pruženom rukom, i primiti pomoć ostavljajući ponos po strani.

"Oče naš", koji ćemo recitirati na kraju, zapravo je molitva siromašnih. Traženje kruha, zapravo, izražava pouzdanje u Boga, za naše primarne životne potrebe. Kako nas je Isus naučio, ova molitva izražava i skuplja glas onih koji trpe zbog nesigurnosti egzistencije i nedostatka onoga nužnog.

Učenicima koji su ga zamolili da ih poduči moliti, Isusa je odgovorio riječima siromahâ koji se obraćaju jednom Ocu i u kojem se svi prepoznaju kao braća. „Oče naš" je molitva koja se govori u množini: kruh koji tražite je "naš", a to uključuje raspodjelu, sudjelovanje i zajedničku odgovornost. U ovoj molitvi svi prepoznajemo potrebu prevladavanja svih oblika sebičnosti, kako bismo zadobili radost međusobnog prihvaćanja. Danas možemo podijeliti svoj svagdanji kruh. I svi na tome želimo zahvaliti Bogu.