Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Svijet \ Kultura

Prilog o svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama - Marito Mihovil Letica

Crkva Gospe od Čudesa u Oštarijama - RV

20/08/2017 17:22

Nije nepoznato da katolički vjernici u Hrvatskoj drže svojom kraljicom uzor-ženu Djevicu Mariju, našu Gospu, majku Bogočovjeka Isusa Krista. ″Rajska Djevo, kraljice Hrvatâ, / naša Majko, naša zoro zlata″, stihovi su koje napisao je isusovac Petar Perica, rođen 1881. u Kotišini ponad Makarske, skončao nevin i na glasu svetosti u jesen 1944. na otočiću Daksi kraj Dubrovnika, gdje ga je s drugim navodnim ″neprijateljima naroda″ odvela i pogubila bezbožnička komunistička vlast, kojoj bijaše zazorno i opasno sve katoličko i hrvatsko. Pjesma ″Zdravo, Djevo″ toliko je prihvaćena u našemu narodu da bismo s pouzdanjem mogli kazati kako će se na hodočašćima, u svetištima i prošteništima pjevati sve dok bude naroda nam hrvatskoga i njegove katoličke i marijanske identitetske samosvijesti. Vjera će neizmjerno nadživjeti komunističku i sve druge ideologije.

Bivši je predsjednik Republike Hrvatske i samozvani agnostik (hrvatski bismo rekli ″neznabožac″) Ivo Josipović prije nekoliko dana napao Hrvatsku radioteleviziju zato što je prenosila svetu misu na Veliku Gospu. ″Hrvatska je sekularna država. Nije katolička džamahirija″, napisao je između ostaloga Ivo Josipović, potpuni politički gubitnik, marginalac i beznačajnik. Toliko o neznabošcima i bezbošcima – vrnimo se Velikoj Gospi, Majci Božjoj i našoj majci.

Diljem naše domovine slavi se 15. kolovoza Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, a navlastito u marijanskim svetištima kojih je u Hrvatskoj više od dvadeset. Najpoznatija su Marija Bistrica, Sinj, Trsat, Aljmaš, Pleternica, Nin, Remete u Zagrebu i Vepric u Makarskoj. No ima i drugih svetišta, koja se rijetko spominju, a brojni ih vjernici revno posjećuju; nȅkā od njih zbog svojega povijesnog, vjerskog i općekulturnog značaja zavrjeđuju osobitu pozornost. Jedno od takvih zasigurno je svetište i župa Oštarije. Riječ je, kako se može doznati, o najvećemu marijanskom svetištu unutar trokuta Marija Bistrica – Sinj – Trsat.

Ove je godine u svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama misu bdjenja uoči Velike Gospe predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Misno slavlje počelo je 14. kolovoza 2017. u 20 sati procesijom koja je hodila od stare škole preko staroga Marmontova mosta do ostataka negdanje velebne katedrale i današnje crkve i svetišta. Na misi bdjenja suslavili su brojni svećenici Ogulinskoga dekanata na čelu sa čuvarem svetišta popom Antom Luketićem. Sutradan, na sâm blagdan Velike Gospe, održana je, kako se na mjesnoj čakavici kaže ″velika maša″. Zapravo su toga dana služene četiri mise: jutarnja u 7 sati, koju je predvodio vlč. Petar Šporčić, a pjevao zbor Župe Josipdol; hodočasnička u 9 sati, predvodio ju je pop Ante Luketić; zatim je u 11 sati služena svečana sveta misa s procesijom, pod vodstvom mons. dr. Milana Šimunovića, umirovljenoga profesora na teologiji u Rijeci. On je predvodio i večernju misu u 18 sati – na čast Svete Obitelji za mladež i obitelji, pri čemu je pjevao zbor Župe i Grada Ogulina. Monsinjor Milan Šimunović je u propovijedi na središnjoj svečanoj misi među inim rekao:

″Glavni neprijatelji su nam katolici koji prednjače u ogovaranju, ne idu na svetu misu i djecu ne odgajaju za brak. Zmaj koji ruši Crkvu je u našim redovima. Dok su ove zidine pred više stoljeća rušili Turci, danas ih mi rušimo nerađanjem. Prijeti li nam zatvaranje crkava kao u Nizozemskoj? Vratimo se sebi, prestrojimo se i preorijentirajmo jer su župne zajednice prazne, a mladi odlaze nakon krizme. A Papa je jasno rekao da su župne zajednice lađe naše vjere. Ako nas u župi ima i šačica, vjeru trebamo živjeti i prenositi. Problem smo i mi svećenici koji postajemo umorni, a Crkva sve više postaje klerikalizirana, a više bi trebala biti razgovorna. Unatoč izazova brojnih karizmatika, župe su oaze u kojima se čini čudo i u kojima svi moramo postati evangelizatori da bi nadišli naš minimum gramatike vjere. Neka ova Velika Gospa bude prekretnica da se više uključimo u život župe te da se svatko pita što će učiniti prema svom daru kojeg treba prepoznati – inače nam ʹfirma ide u stečajʹ. Da se to ne dogodi, mi imamo kapital ljudi i zagovor Gospe od Čudesa. Nemojte se obeshrabriti jer je ogulinski kraj uz moj gacki stožer ove biskupije s posebnim kapitalom te će zmaj biti poražen od Jaganjca iz skromne, malene Gospe.″

Potrebno je nešto reći o bogatoj povijesti Oštarija, naselja koje se nalazi u Karlovačkoj županiji, između Ogulina i Josipdola. Preskočit ćemo Japode i Rimljane te krenuti od srednjega vijeka, kada se Oštarije nalaze pod vlašću krčkih knezova Frankopana. U vrijeme kneza Stjepana II. Frankopana i biskupa Franje Modrušanina izgrađena je oko 1450. zavjetna crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa, kasnije biskupijsko svetište Gospe od Čudesa. Dotičnu je crkvu 30. ožujka 1459. papa Pio II. svečanom bulom obdario oprostima na pet Marijinih blagdana (Prikazanje Gospodinovo, Navještenje Gospodinovo, Velika Gospa kao središnji blagdan, Mala Gospa i Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije) te dvanaest mladih nedjelja. U Papinoj buli među inim piše: ″Doznali smo za crkvu Blažene Djevice Marije, nazvanu od Čudesa, blizu mjesta Modruša u Krbavskoj biskupiji, prema kojoj hrli mnoštvo ljudi sa svih strana zbog brojnih čudesa koje Svevišnji ondje ne prestaje činiti na zagovor i po zaslugama iste Djevice i Majke.″ Dodajmo i to da rečena crkva s dužinom oko 60 i širinom oko 20 metara bijaše u srednjemu vijeku najveći sakralni objekt Modruške ili Krbavske biskupije.

U 15. stoljeću tu je nastalo svratište i odmorište – ″osteria″ – po kojemu su Oštarije dobile ime. Od druge polovice 15. do kraja 17. stoljeća naselje je bilo izloženo stalnim napadima Turaka. Iz vremena francuske uprave ostao je sačuvan vrijedan kulturni spomenik Marmontov most, sagrađen od kamenja porušenih zidova stare crkve Gospe od Čudesa.

Tijekom povijesti župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Oštarijama pripadala je Modruškoj ili Krbavskoj biskupiji, Modruško-senjskoj biskupiji i Riječko-senjskoj nadbiskupiji, a danas je u sastavu Gospićko-senjske biskupije.

Valja dometnuti da je u Oštarijama u drugoj polovici 15. stoljeća rođen Antun de Ostariensis, prvi provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Tu je rođen i Markus Mihaljević, koji je živio u 18. stoljeću: studirao je filozofiju u Beču te potom bio profesorom na Nadbiskupskom liceju u Zagrebu. Nadalje, Oštarije su rodno mjesto Mihovila Mihaljevića, rođenoga 1864., generala austrougarske vojske, jednog od posljednjih zapovjednika Kraljevskoga hrvatskog domobranstva.

Neka Bog i Blažena Djevica Marija dadu da Oštarije ne budu samo mjesto bogate i slavne prošlosti nego i sadržajne te blagoslovom zamilovane budućnosti.

20/08/2017 17:22