2017-07-23 15:17:00

Osvrt Marita Mihovila Letice na knjigu Patricea Caniveza ″Što je nacija?″


Premda se pojam ″nacija″ uglavnom doima jednoznačnim i razumljivim, valja reći da je prošao mnoge mijene, a i danas je otvoren višestrukim značenjima i tumačenjima. U dijakronijskome pogledu, tj. razvoju kroz povijest, riječ ″natio″ prevalila je bogat put: prvo se odnosila na skupinu stranaca, nakon toga na srednjovjekovna sveučilišta, studentska udruženja, pa na crkvena vijeća, potom na plemstvo i naposljetku na stanovništvo neke zemlje. Slično je bilo i u Hrvatskoj gdje se u 19. stoljeću izraz ″nacija″ ili ″politička nacija″ odnosio na plemstvo, nije još obuhvaćao cijeli narod. U sinkronijskome pogledu, tj. s obzirom na sadašnje stanje, primijetiti nam je da pojam ″nacija″ nema isto značenje za primjerice Hrvata i Amerikanca. Naše razumijevanje nacije uzima u obzir sastavnice koje su joj svojstvene: jezik, vjeru, kulturu i povijest – Američanima taj pojam znači u prvome redu ovodobne, živuće državljane SAD-a.

Posebno razumijevanje ili, bolje rečeno, posebna razumijevanja nacije imaju Francuzi, po čemu se razlikuju od drugih Europljana. Naciju Francuzi ponajvećma doživljavaju kao volju za zajedničkim životom stanovništva koje živi u Francuskoj, pri čemu bi se nacija iskazivala kao proizvod ″subjektivnog″ samodefiniranja. Tako je filozof i povjesničar religije Ernest Renan naciju vidio kao izraz društvene solidarnosti, kao ″svakodnevni plebiscit″. U Francuskoj se i danas gorljivo raspravlja o elementima koji čine kolektivnu pripadnost, o definiciji francuske države-nacije proistekle iz prosvjetiteljstva i Francuske građanske revolucije.

Etimologija nam govori da pojam ″nacija″ dospijeva od latinskoga ″natio″ u značenju ʹrodʹ, ʹplemeʹ, ʹnarodʹ. Iz toga bismo mogli zaključiti da su pojmovi ″nacija″ i ″narod″ istoznačni. No nije tako; posrijedi su bliskoznačni pojmovi: narod prethodi naciji, nacija se rađa iz naroda. Tko sve čini naciju, po čemu se nacija razlikuje od države, je li demokracija na djelu jedino unutar nacije ili se može odjelotvoriti i na nadnacionalnoj, međunarodnoj razini, je li nacija politička fikcija ili etička zajednica – pitanja su čiji se odgovori tiču ne samo pojedinih nacija nego i Europske unije, njezine budućnosti. Za odgovorima na rečena i mnoga druga pitanja traga knjiga suvremenoga francuskog filozofa Patricea Caniveza naslovljena ″Što je nacija?″, koju je 2017. u Zagrebu objelodanila Matica hrvatska.

Knjiga se sastoji od dva dijela: u prvome autor nastoji definirati pojam nacije, u drugome razmatra odnos nacionalnog identiteta i demokracije. Na kraju su pridodani tekstovi: Johann Gottlieb Fichte: ″Univerzalizam slobode″ i Ernest Renan: ″Zajednička povijest i slobodan izbor″ te podrobni Canivezovi komentari na navedene tekstove.

Analizirajući pojam nacije, Patrice Canivez o podrijetlu i povijesnome kontinuitetu piše:

″Koja se značenja povezuju s riječju nacija? – U prvotnom smislu riječ označava ljudsku skupinu istog podrijetla. Podrijetlo može upućivati ili na zajednicu iste loze (iste krvi) ili na mjesto s kojeg potječemo (isto tlo). U prvom slučaju članovima nacije smatrali bi se oni koji su potekli od iste obitelji naroda: Nijemci, Kelti i t.d. U drugom slučaju, članovi nacije se poistovjećuju sa zemljom podrijetla. Oni žive na teritoriju koje im daje njihovo ime (Francuska) ili koje im je dalo ime (Brazilci, Amerikanci). Ta dva značenja, koja predstavljaju odjek dvaju načina stjecanja nacionalnosti, pravo krvi i pravo tla, često su povezani. Podrijetlo i povijesni kontinuitet istodobno upućuju na inicijalnu zajednicu i na drevno zaposjedanje tla. Iz toga potječe dvostruka pripadnost: pripadnost pojedinca istoj nacionalnoj zajednici i uzajamna pripadnost tlu i naciji. / Suštinski smisao tog pojma je povijesni kontinuitet i odnos prema podrijetlu. Ako to uzmemo u obzir, pojam je relativno rastezljiv. On se može tumačiti na različite načine, sukladno ʹreakcionarnimʹ ili ʹrevolucionarnimʹʹ ideologijama. Rasno tumačenje je najsumnjivije jer vodi do rasizma, ali ga je ujedno i najlakše opovrgnuti. Nacija nije rasna zajednica. Sve postojeće nacije mješavine su heterogenih naroda. Nijemci su na primjer mješavina germanskih, keltskih i slavenskih elemenata: keltskih zbog cijele južne Njemačke, a slavenskih zbog istočne Njemačke. Ni sami Kelti i Franci ne predstavljaju homogene skupine: Kelti su bili raspršeni u mnoštvo plemena, a Franci označavaju skup germanskih plemena. Da bismo identificirali neku skupinu ljudi moramo pribjeći kulturnim kriterijima, sve do daleke prošlosti. Germane, Kelte i Slavene identificiramo pomoću jezika, tehnologije, zanatskih umijeća i pomoću načina društvene organizacije.″

Važno je k tome istaknuti Canivezovo stajalište da nacija nije sudbinska, nego situacijska zajednica; naime, nacija nije neka neizbježna danost, nego ovisi o razumijevanju situacije u kojoj se nalazimo, o našemu položaju u odnosu prema prošlosti i perspektivama koje nam se kao naciji otvaraju u budućnosti. Nacija ima kulturnu i političku dimenziju. Kolektivna svijest je nužan, ali ne i dovoljan uvjet za formiranje nacije. Potrebna je još suverenost, koja može biti aktualna i potencijalna; njome se postiže politička legitimnost. Nacija se od naroda razlikuje po tome što obuhvaća i prijašnje i buduće generacije. Posrijedi je povijesna zajednica koju određuju ″njezine etičke, pravne, estetske i druge tradicije″. Tako smatra Canivez.

U njegovu definiciju nacije ne ulaze primjerice jezik ili religija, premda te elemente često drže odredbenima za naciju. No ako ti elementi prema Canivezovu mišljenju nisu odredbeni, ne znači da ih smatra nevažnima. Premda je njegova koncepcija nacije subjektivistička, Canivez ne isključuje objektivne kriterije jezik, religiju i općenitu kulturu; znajući da samo oko njih može nastati kolektivna svijest o pripadanju naciji.

Iako se subjektivistička teza može činiti proizvoljnom i liberalnom, voluntarističkom i fluidnom – ona nam omogućuje da utemeljeno smatramo pravim i potpunim Hrvatima primjerice Pavla Rittera Vitezovića, Dimitriju Demetra, Vatroslava Lisinskoga, Josipa Franka i druge hrvatske zaslužnike koji po svome rodoslovlju odnosno krvnome podrijetlu bijahu djelomice ili čak nimalo Hrvati. Doista bi bilo krajnje nekorektno i time nedopustivo ako ne bismo smatrali pripadnicima hrvatske nacije dotične i njima slične povijesne ličnosti koje su svojim hrvatskim rodoljubnim prijegorom uvelike doprinijele izradnji identitetske samosvijesti hrvatskoga naroda i rađanju moderne nacije u Hrvatâ.

I naposljetku: knjiga Patricea Caniveza ″Što je nacija?″, koju je na hrvatski jezik znalački preveo Leonardo Kovačević, zavrjeđuje zbog svojega sadržaja i načina argumentacije veliku pohvalu i našu čitateljsku pozornost.








All the contents on this site are copyrighted ©.