Papina videoporuka sudionicima Kongresa Scholas Occurrentes, u Jeruzalemu...

Sveti Otac je u popodnevnim satima, sudionicima Kongresa Scholas Occurrentes, pod naslovom “Između sveučilišta i škole, izgrađujući mir kroz kulturu susreta”, koji je započeo 2. srpnja, u Jeruzalemu, a koji je zaključen danas, odaslao prigodnu video poruku.

U ovom trenutku, mladi i odrasli Izraela, Palestine ili drugih dijelova svijeta, raznih nacionalnosti, vjeroispovijesti i stvarnosti, svi dišemo isti zrak, svi stupamo istom zemljom, koja je naš zajedničkim dom. Povijesti su mnoge i svatko ima svoju. Zbog toga, hoću slaviti te dane življene tamo, u Jeruzalemu, jer vi ste sámi – polazeći od međusobnih razlika – postigli jedinstvo. Nitko vas tome nije naučio. Živjeli ste ga.

Trùdite se gledati jedne druge u oči, nastojite iskrena oka uočiti što je glavno, kako bi do susreta došlo. U iskrenosti pogleda nema odgovorâ, nego otvorenost svemu onome što nisam „ja“. U iskrenosti pogleda, postajemo sposobni za prožetost životom. Život nam ne bježi. Prožima nas i zahvaća nas. Kad smo otvoreni životu i drugima – osobi pored sebe – dolazi do susreta i tom susretu dajemo smisao.

Svi u životu imamo neki smisao. Nitko od nas nije „NE“. Svi smo „“DA“; i zbog toga kada se susretnemo sa smislom, to je kao da nam se širi duša. Imamo potrebu tome smislu dati neko ime. Dati mu oblik koji ga obuhvaća. Izraziti, na neki način, ono što nam se dogodilo. To je Stvaranje.  Osim toga, kada shvatimo da život ima smisla i da je taj smisao neobuhvatljiv, imamo ga potrebu slaviti. Imamo potrebu za slavljem, kao ljudskim izrazom proslave smisla. Tada nalazimo dakle najdublji smisao koji se može imati – rekao papa Franjo.

Osjećaj koji među nama postoji, radi svega i bez obzira na sve, je zahvalnost. Škole intuitivno shvaćaju da je riječ o odgoju: odgoju koji se otvara nepoznatom, koji nas nosi prema onom mjestu gdje se vode još ne razdvajaju. Slobodni od predrasuda. Treba reći: slobodni od predrasuda koji nas blokiraju, kako bismo zatim sanjali i tražili nove putove – objasnio je Sveti Otac.

Zbog toga mi odrasli ne možemo svojoj djeci i mladima uskratiti sposobnost sanjanja, ni igranja - koje na izvjestan način znači – „budan sanjati“. Ako djetetu ne dopustimo da se igra, to je zbog toga što se mi ne znamo igrati; a ako se mi ne znamo igrati, onda ne razumijemo ni što je zahvalnost, ni što je besplatnost, a niti što je kreativnost – kazao je papa Franjo.

Ovaj susret nas je poučio da nam je dužnost mlade osluškivati i tkati ozračje nade, da bi ti snovi mogli rasti i podijeliti se s drugima. San, kada se podijeli s drugima, postaje plan i mogućnost stvaranja novoga načina življenja. Plan, svih nas koji na neki način formiramo Škole, je da tim obrazovanjem izgradimo kulturu susreta. Možemo se ujediniti s drugim osobama, vrjednujući različitost kulturâ, ali ne kako bismo postigli jednoličnost, nego harmoniju – smatra Papa.

A koliko je to potrebno ovom atomiziranom svijetu! Svijet koji se boji različitosti; koji polazeći od toga straha ponekad gradi zidove koji zapravo tako ostvare najgoru noćnu moru; da živimo poput neprijateljâ. Koliko li je ovom svijetu potrebno da iziđe (iz sebe) radi susreta – potaknuo je papa Franjo!

Zbog toga vam želim danas zahvaliti; vama odraslima, akademicima Jeruzalemskoga židovskog sveučilišta kao i tolikih Sveučilištâ po svijetu, koji ste tamo prisutni, kako se ne biste zatvorili i kako biste vlastita valjana znanja stavili u službu osluškivanja (slušanja). I najmlađima Izraela i Palestine, kao i pozvanicima iz drugih zemaljâ svijeta, također zahvaljujem zbog zauzetosti oko sanjanja i traženja smisla, oko kreacije, zahvaljivanja, slavljenja, oko uprezanja razuma, ruku i srca kako biste ozbiljili kulturu susreta. Mnogo vam hvala – zaključio je Papa!