2017-07-02 11:38:00

O 145. godišnjici smrti Dimitrije Demetra


O hrvatskome pjesniku i dramatičaru Dimitriji Demetru, u povodu 145. godišnjice njegove smrti – prilog pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

″Komad je cvatućeg raja, mislit ćete, / Srebrom bistra potoka opàsan, / A na svakoj svrži slavuj glasan, / Od ljubavi pjesni koji poje svete – / Dol blažena, tihi zavičaj pastira, / Gdjeno vrve stada bezazlena, / Ljubavnike hladna krije sjena, / Zefir piri, frula neprestano svira, / Plačna vrba sjetno nad vodom se giba, / Bršljan penje, grozd kroz lišće viri, / Lipa cvate, krepak dub se širi, / U vedru se zraku vitka jela ziba. – / Ništa od sveg toga! Kud god oko stiže, / Ništa drugo, nego kamen goli; / Zaman tražiš zȅlēn u toj doli, / Ni travica jedna glave tu ne diže! / Sve je pusto, sve je nijemo, sve užasno, / Grob golemi, gnijezdo noćnih sova, / Okolica carstva Plutonova... / Ipak si mi polje milo, polje krasno. // Amo, kom je život Hrvatica dala! / Našeg roda to je sveta Meka, / Čiste krvi djeda naših rijeka / Tu je okaljanu svijeta čast oprala. / Svojim kraljem tu sve Hrvat spasi kralje, / Batukanu kameni su ovi / Strašni bili stupi Herkulovi, / Gdje upisa udes: Do tuda, ne dalje! / Tu nek Hrvat uči koja mu je cijena, / Tu nek crpi hrabrost, ponos, volju, / Nek ne ište vijek utjehu bolju, / Negʹ koju mu daje ova uspomena!″

Čuli smo ulomak iz ranoromantičke poeme ″Grobničko polje″ koju je napisao Dimitrija Demeter, hrvatski pjesnik, dramatičar, pripovijedač i kritičar, čiju 145. godišnjicu smrti obilježavamo ove godine. U citiranom ulomku susreću se, isprepliću i stapaju motivi iz prirode i motivi gorljivoga domoljublja, lirsko i dramsko, izmaštani arkadijski ugođaji i prizori surovoga krajolika koji je navodno bio poprište bitke na Grobničkome polju gdje su Hrvati, prema predaji, izvojevali u 13. stoljeću pobjedu nad Mongolima. Citirani stihovi metrički su različiti: izmjenjuju se deseterci i dvanaesterci, čime je Demeter htio izbjeći deseteračku monotoniju narodne pjesme, a postići osobitu napetost što teži razrješenju u osjećaju trajnoga domoljubnog ponosa. U dotičnoj poemi osobito mjesto zauzima ″Pjesma Hrvatâ″, budnica spjevana u osmercima, koja je danas poznatija po svojemu početnom stihu ″Prosto zrakom ptica leti″. Ritam koji je takvim metrom postignut omogućio je Vatroslavu Lisinskomu da pjesmu uglazbi te je bila često pjevana i iznimno popularna u doba ilirizma. U drugim dijelovima poeme ″Grobničko polje″ razaznatljiv je, po uzoru na Georgea Gordona Byrona, motiv svjetske boli, a ima i elemenata Byronove dramatizacije.

Utjecaji Demetrova ″Grobničkoga polja″ vidljivi su u Mažuranićevoj poemi ″Smrt Smail-age Čengića″. K tome je Demeter nagovarao pa i gonio Ivana Mažuranića na pisanje ″Smail-age″. Nije nevažno dometnuti da pjesnici bijahu bliska svojta: Ivan Mažuranić oženio se Aleksandrom Demeter, sestrom Dimitrijinom, koja će biti baka književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Mnogi povjesničari književnosti i drugi mjerodavnici drže da je upravo zbog blizine s Mažuranićevom poemom ″Smrt Smail-age Čengića″ Demetrovo ″Grobničko polje″ nepravedno zapostavljeno. O tome književni povjesničar i kritičar književnosti Ivo Frangeš kaže:

″Franjo Marković, toliko zaslužan za pravilnu ocjenu Mažuranićeva remek-djela, napisao je za ʹGrobničko poljeʹ: ʹNi prije ni poslije nje nema u svoj našoj književnosti slične tvorevine, nema pjesni slična sastava.ʹ Pa ipak, ni taj toliko peremptoran sud nije uhvatio korijena. Smatralo se dugo vremena da ʹGrobničko poljeʹ možda ima nekoliko toplijih mjesta, a da se kao cjelina moglo dojmiti samo pjesnikovih suvremenika. Istina, djelo je nastalo kao ʹprigodnicaʹ, o proslavi šest stote obljetnice bitke na Grobničkom polju gdje su, prema predaji, Hrvati porazili Mongole. Sumnja, s kojom je kasnije historiografija obrađivala tu mitsku bitku, kao da se protegla i na Demetrovo djelo! A Mažuranićeva je pjesan isto toliko prigodna; i u njoj ima također povijesnih ʹneistinaʹ! Pa ipak je ona – s najvećim pravom, doduše – od pojave do današnjeg dana, ocjenjivana kao djelo izuzetne vrijednosti. [...] Tek je u najnovije vrijeme, objavom kritičkog, nepatvorenog Demetrova teksta (1973) postalo očito da se ʹGrobničko poljeʹ mora staviti odmah iza Mažuranićeva ʹČengićaʹ; jer i Demetrova pjesan srodnom snagom pjeva tradicionalnu žudnju hrvatske književnosti: pobjedu dobra nad zlim i osvit žuđenog dana. I o književnom jeziku izrekao je Demeter najprodornije misli u doba ilirizma, dok je organizatorskim radom na razvoju hrvatskoga kazališta ostavio neizbrisiv trag.″

U povijesnoj drami ″Teuta″, svojemu najpoznatijem dramskom djelu, Demeter zagovara ideju o ilirskom podrijetlu Hrvatâ. Jedan je od osnivača Hrvatskoga narodnog kazališta, budući da je Sabor upravo na Demetrov poticaj utemeljio dotično kazalište, a njega postavio upraviteljem i glavnim dramaturgom. Napisao je libreta za opere Vatroslava Lisinskoga ″Ljubav i zloba″, ″Porin″ i ″Teuta″.

Treba reći i to da je Demeter bio jedan od sudionika i potpisnika Bečkoga književnog dogovora iz 1850., koji je trebao postati temeljem hrvatskog i srpskog književnojezičnog jedinstva. Uz Demetra, za hrvatsku stranu taj su dogovor potpisali Ivan Mažuranić i Ivan Kukuljević Sakcinski.

Biografski podatci Demetrovi kažu da se rodio 21. srpnja 1811. u Zagrebu, gdje se njegovi pretci, koji su se bavili trgovinom, doseliše iz Grčke. U Zagrebu je Dimitrija Demeter završio Klasičnu gimnaziju, potom je u Grazu studirao filozofiju te u Beču i Padovi medicinu. U Padovi je 1836. doktorirao radnjom o meningitisu. Nakon povratka u domovinu priključuje se ilirskom pokretu, gorljivo promiče hrvatske nacionalne ideje te ga je povijest zapamtila kao jednu od najvažnijih ličnosti hrvatskoga narodnog preporoda. Isprva je radio kao liječnik, a od 1841. posvetio se književnomu radu i kulturno-političkomu djelovanju.

Demetrova književna djela obiluju romantičarskim patosom gdje je nacionalna samosvijest povezana s pobunom. Poklonik je davorija, programatskih pjesama borbenijih od budnica jer se služe jakim, gdjekad i naturalističkim riječima i figurama. Davorije su, recimo i to, dobile ime po staroslavenskome bogu rata Davoru. ″Prosto zrakom ptica leti, / Prosto gore zvĕr prolazi, / A ja da se lanci speti / Dam tudjincu da me gazi? / Tko nevoli umrĕt prije, / U tom naša kèrv nebije!″; tako u izvornom obliku glasi prva strofa iz ″Pĕsme Ilirah″ koja se nahodi unutar poeme ″Grobničko polje″.

Hrvatski velikan i zaslužnik Dimitrija Demeter umro je u Zagrebu prije 145 godina, 24. lipnja 1872., te je bio pokopan na pravoslavnome groblju na Pantovčaku, a njegovi su posmrtni ostatci preneseni godine 1885. pod arkade na Mirogoju gdje i danas počivaju.








All the contents on this site are copyrighted ©.