Poruka biskupa Napolionija uoči Papina pohoda Bozzolu

Unaprijed uživamo u susretu s papom Franjom, koji će se održati 20. lipnja, i to pripremajući se u molitvi i ponovnom čitanju spisâ don Prima Mazzolarija – napisao je prošlih dana biskup Cremone Antonio Napolioni, obraćajući se svećenicima i vjernicima svoje biskupije, u očekivanju Papina pohoda Bozzolu, gdje će izraziti poštovanje liku Don Mazzolarija.

O tomu što se očekuje od toga događaja koji je, iako u privatnom obliku, vrlo važan za cijelu Crkvu u Italiji, za našu je radijsku postaju govorio upravo biskup Napolioni, te istaknuo da Papin pohod očekuju kako bi provjerili stanje u njihovu kršćanskom hodu koji su u povijesti obogatili proročki likovi poput don Prima Mazzolarija. Međutim – dodao je biskup – on je katkada bio i usporen otporom na koji ljudi poput don Mazzolarija, a danas poput pape Franje, nailaze kada Evanđelje postane prezahtjevno. Sada je stoga, osim za zahvalnost i ganuće, trenutak za duhovno, pastoralno i crkveno obraćenje.

Osvrnuvši se na zajedničke točke don Mazzolarija koji je župu uspoređivao ambulantnim kolima koja imaju pružiti pomoć onomu tko padne na putu, dok papa Franjo pak govori o Crkvi kao poljskoj bolnici, biskup je napomenuo da se oni doista savršeno upotpunjuju, i to prije svega što se tiče kršćanske tradicije, a ne samo u odnosu prema siromašnima i ljudskim slabostima, nego i što se tiče evanđeoske ljubavi koja ima doći do svakog srca. Zbog toga – objasnio je biskup – ne postoje oni 'daleki', nego eventualno oni koje mi ostavljamo daleko od Evanđelja, jer Isusova misionarska zapovijed „Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju“, nije dostatno primijenjena.

Na novinarovu primjedbu kako govor o don Mazzolariju najčešće prati riječ 'proročki', biskup Napolioni je istaknuo da prorok nije onaj tko proriče budućnost, nego onaj tko toliko sluša Božji glas, da zna ići u srž problemâ, te postati sposoban za raspoznavanje znakova vremenâ i putova prema budućnosti. Stoga u poruci don Mazzolarija vidimo ponajviše utjelovljenje, logiku Božjega utjelovljenja u čovjeku i Crkve u povijesti koju se nikako ne može smatrati zauvijek stečenom, jer svako vrijeme, svako društvo, svaka modernost, može biti Božje mjesto. Riječ je stoga o izvanrednom pouzdanju, i to ne u nešto vanjsko ili površno, nego u snagu koju je Bog urezao u ljudsku povijest, učinivši od nje povijest spasenja – napomenuo je kremonski biskup Napolioni.