Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Papa Franjo \ Propovijedi

Jedanaesta Nedjelja kroz godinu - vlč. Ivan Benaković

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i posla ih. - RV

17/06/2017 18:28

Zadivljujuća je, draga braćo i sestre, ta Božja priopćivost. To Božje prilaženje čovjeku. Njegovo pristupanje prema čovjeku te darivanje čovjeka. To pokazuje dvije stvari: Božju veličinu s jedne strane, a s druge strane čovjekovu vrijednost. O tome nam na jedan zoran način progovaraju liturgijska čitanja ove jedanaeste nedjelje kroz crkvenu godinu. Bilo da se zaustavimo na prvome čitanju iz Knjige Izlaska, bilo pak na evanđeoskome odlomku od Mateja, jedno izlazi na površinu – lakoća i jasnoća Božje komunikacije.

Knjiga Izlaska nam jako lijepo pripovijeda o Božjoj auto-prezentaciji u Sinajskoj pustinji, odnosno o Božjemu komuniciranju svoga plana s čovjekom. Ukoliko narod istinski prione uz Boga vršeći Savez koji mu Bog nudi kao zalog svoje zauzetosti za čovjeka, Bog će od njega učiniti sebi posebnu dragocjenu svojinu. Ne samo to, tekst ide korak dalje te veli: «vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet!» Snažne su to riječi i u sebi nabijene smislom. Bog si odvaja narod te od njega čini kraljevstvo svećenika. Naime, ukoliko poznajemo narav i smisao svećeništva u Starome zavjetu ova nam je sintagma više nego jasna. Svećenik je bio jedina osoba koja je mogla na direktan način stupiti u komunikaciju s Bogom. Ulaziti u Svetinju nad svetinjama, odnosno prilaziti Bogu bliže nego itko među narodom. Međutim, svećeništvo bijaše nasljedno. Prenosilo se s koljena na koljeno među generacijama svećeničkih obitelji te takav jedan privilegij nije mogao za sebe uzeti svatko tko god bi to htio. Tu pronalazimo snagu današnjega prvoga čitanja. Bog cjelokupni narod želi učiniti «kraljevstvom svećenika». Na taj način svaki čovjek bi postao direktnim posrednikom Božjega života. U tome smislu svjedoci smo rađanja novoga horizonta na planu izraelske vjere.

Evanđeoski odlomak koji danas slušamo također nam prikazuje Božje približavanje i komunikaciju s čovjekom. Krist promatra narod te mu je žao onoga što vidi. Grčki tekst Matejeva evanđelja izuzetno je snažan jer rabi glagol splanhnyzo. On svoje puno značenje ima u vidu grčenja utrobe, odnosno nutarnjih organa. Svima nam je poznat osjećaj nutarnjega šoka kada kao da osjećamo da smo se zgrčili u stomaku. Isus pokazuje upravo jedno takvo stanje. Evanđelist ga opisuje kao Onoga kojemu je izuzetno stalo do naroda kojega promatra. On gleda i detektira jad i bijedu svoga naroda. I što čini? Isusova ožalošćenost rađa reakciju. Doziva dvanaestoricu i počinje ih slati u svijet kako bi uprisutnili Božju brigu za čovjeka. Važno je naglasiti kako Bog ne ostaje samo pri zapažanju situacije koja ne valja, nego on reagira. Božji govor uvijek je i performativni govor, on stvara određeni učinak. Jer danas je jako puno onih koji uviđaju problematiku čovječanstva no jako je malo onih koji imaju lijek za nagomilane probleme. Stoga nas Krist poziva da od jednoga promatranja situacije i sadašnjeg trenutka – «kairologije», krenemo i to zaufano u «prakseologiju». Da je tome tako vidljivo je i iz evanđeoskog ulomka gdje autor tri puta podcrtava kako Isus zove dvanaestoricu. Naime, broj je izuzetno jak simbol. Simbol punine, simbol cjelokupnosti Crkve kao živoga tijela Kristova. Riječ je dakle o Crkvi u totalitetu. Njoj kao svojoj predragocjenoj baštini – Krist daruje nalog. On ju istodobno daruje darima, ali joj u ruke stavlja i obvezu. Primivši veliki dar pozvana je biti autentičnom vjesnicom Kristova lika. Poziv je to draga braćo i sestre upućen svima nama ne bi li uzeli udjela u Kristovoj žetvi. Jer jednoć po krštenju postasmo živi udovi Krista kralja i proroka za život vječni. Stoga nemojmo u Kristovim riječima promatrati samo svećenike kao pastire naših župnih zajednica. Riječ pastir svoje značenje ima u funkciji koju osoba vrši. Funkciji koju ne možemo svesti samo na ministerijalno svećeništvo. Puno je onih koji oko nas lutaju izmučeni i opterećeni a bez ikakvoga cilja.

Zaključio bih svoje promišljanje vrativši se na početak. Rekoh kako se kod Izraelaca u riječi «kraljevstvo svećenika» razvija novost vjere. I sebe i tebe stoga pozivam da dopustiš da se ta novost počne događati u našim okolinama. Na koji način? Tako što ćemo postajati kanalima Božjega života – Božji komunikatori, posrednicima prema Bogu. Baš zato nemojmo razbijati glavu oko toga što je Krist u ovoj ili onoj zgodi htio reći. Bog je puno jednostavniji negoli ga mi ljudi često znamo prezentirati. Shvatimo samo jedno a elementarno – On želi tebe kako bi preko tebe ljudi uvidjeli da je Bog živ i djelatan. Kada to shvatimo moći ćemo živjeti puninu dara vjere koji je u nas položio. Amen 

17/06/2017 18:28