Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Duhovnost \ Razmišljanja

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Isusove – vlč. Ivan Benaković

Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni (Iv 6, 54) - RV

14/06/2017 17:46

Slavimo draga braćo i sestre tako lijepu i dragu nam svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Ona nas već samim nazivom približava biti onoga što želimo slaviti. Kažem biti, jer itekako je moguće otići od onoga tako bitnoga u ovoj svetkovini. Što znači slaviti Tijelovo – Presveto Tijelo i Krv Kristovu? Slušajući Prvo čitanje iz knjige Ponovljenog zakona u oči mi upada prvi važan detalj ove svetkovine a to je sjećanje, memorija ili spomen. Naime, slaviti Tijelovo jest upravo to – slaveći Euharistiju gdje nam se Krist predaje pod prilikama kruha i vina vršiti spomen, memorijal njemu u čast. To je izuzetno važna dimenzija katoličke vjere. Naš je vjernički život prožet memorijom. Čovjek se trudi za života ostati upamćen, biti u sjećanju ljudi. No, više od svega trebalo bi mu biti stalo do toga da ostane trajno u Božjoj memoriji. Tu zapažamo jednu zanimljivu stvar. Bilo da gledamo prvo čitanje iz Ponovljenog zakona, bilo da svrnemo pogled prema Evanđelju i slušamo Kristov govor – uviđamo kako čovjek vršeći spomen na Boga, istodobno svoje ime upisuje u Božju memoriju. Stoga će evociranje Boga i prepoznavanje njegovih djela u našim životima biti istodobno i garancija trajne memorije čovjeka u Božjoj memoriji na neki način. Sjetimo se samo kako ta činjenica i prilikom razapinjanja Isusa biva važna: «Sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo…”,veli mu razbojnik. I doista tako i jest, mi ljudi živimo u memoriji Boga te smo pozvani trajno činiti životnim njegove spomen-čine među nama ljudima.

Isusov govor o tijelu i krvi života vječnoga nije shvaćen od strane naroda. Ako pak bacimo pogled na Stari zavjet i čitanje iz Ponovljenog zakona uviđamo istu stvar. Naime, etimologija riječi mana, barem ona najčešća, sadržana je u sljedećem. Nakon što su Izraelci prvi put doživjeli da mana, taj čudesni Božji zahvat jasan njihovim očima, dođe k njima kako bi ih nasitio oni rekoše: “man hu?” To će prevedeno sa semitskih jezika značiti: “Što je to?” Tekst u Knjizi Izlaska nastavlja te spominje kako njihovi oci takvo što nisu poznavali. Taj fakt spominje i naš odlomak iz Ponovljenog zakona: “hranio te manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci…” Uviđamo stoga kako je Božja hrana, kruh koji s neba silazi među nas uvijek predmet nerazumijevanja čovjeka. Iz toga razloga ne treba nas čuditi nerazumijevanje od strane naroda u sinagogi u Kafarnaumu kada Isus izgovara riječi koje slušamo u današnjem Evanđelju. To doista jest težak govor i nije nešto što je čovjeku u prvi mah shvatljivo. Tijelovo nas zato poziva da se poklonimo tajni Isusa Krista koji nam se daruje u liku kruha i vina. Ne možemo ga u potpunosti razumjeti ali živom vjerom On postaje prisutan. Dopuštamo da njegovo tijelo i krv nastane se među nama, ali još više u nama. Te nas na taj način učine ljudima koji će isijavati odlikama životnosti koju daje samo Bog.

I na koncu zaustavio bih se na jednome važnome detalju koji je moguće osluhnuti dok dopuštamo Bogu da nam progovara u svojoj riječi. Prvo čitanje nam govori o tome kako je Bog «ponižavao» i «testirao» narod za njegovo dobro. Hebrejski glagol koji koristi tekst jest glagol anah koji u našemu kontekstu ima smisla prevesti s «ponižavati», no bilo bi prikladnije u našemu promišljanju uputiti se prema njegovome drugome značenju a to je – postaviti pitanje. Naime, Bog nas kušanjem, testiranjem pa na koncu i ponižavanjem želi staviti u pitanje. Dovodi u pitanje naš život i to u raznim prilikama života. Često su to oni trenuci kada ne ide po našemu, kada nam ne odgovara. Oni trenuci kada gubimo, kada nam tlo izmiče pod nogama. Teško je tada reći kako je Bog uopće prisutan a kamoli ga se sjetiti i moliti se. Bog tada postaje neki daleki neznanac. Stvarnost koju ne poznajemo, ali ni malo. Međutim, što je Euharistija draga braćo i sestre? Ona je spomen-čin muke i smrti te slavnoga uskrsnuća Isusa Krista. Onoga koji je cijeloga sebe doveo u pitanje. Čije ime i dan danas mnogi dovode u pitanje. No, On je svoj odgovor dao i taj odgovor danas slavimo i od njega živimo. To je odgovor ljubavi i predanja pa i u onim trenucima kada nas nitko ne shvaća i ne razumije. Molimo Isusa Krista kako bi nam pokazao put za življenje naših životnih pitanja, naših lutanja i traženja odgovora na našu upitnost.

Isuse Kriste spominjemo se tvoje krvi i tijela prinesena za nas kao vječni dar nama ljudima. Stojimo pred tajnom tvoje krvi i tijela. I dalje se znamo pitati: «Što je to; Tko si Ti Kriste», no bremenitost naših života vodi nas k tebi jer u tebi želimo pronaći odgovor na svoju životnost. Daj da ostanemo u tebi, blagujući tvoje tijelo i pijući tvoju krv, sada i u vječnost. Amen

14/06/2017 17:46