Knjiga don Carla De Marchija i formula za dobro raspoloženje

Riječ je o paradoksu, jer je to ponašanje koje se ne može odrediti zakonom; ali bilo tko, ako i nije kršćanin, dužan je svima koji ga okružuju – u obitelji, na poslu ili na slučajnim susretima – darovati određenu radost, malo čovještva. Riječi su to don Carla De Marchija, vikara Prelature Opus Dei za Rim i srednju i južnu Italiju, autora knjige „Formula za dobro raspoloženje; s 5 sredstava protiv žalosti“. Na poseban nas način papa Franjo, od samoga početka papinstva, i to na provokativan način, podsjeća da kao kršćani ne možemo uvijek imati 'lice kao na pogrebu', nego bismo i u ozbiljnim situacijama trebali biti umilniji – ističe autor.

Evangelizacija osmjehom

Budući da nas papa Franjo poziva graditi mostove – objašnjava don Carlo – trebali bismo se sjetiti da je prvi most prema drugima upravo osmjeh, određeno otvaranje. Mislim da je upravo to razlog zbog kojega se evangelizacija često zaustavlja i prije nego što počne, jer ne postoji prijateljstvo koje se rađa iz osmjeha. Ne možemo evanđeoske sadržaje smatrati prioritetima, a načine na koje se oni navještaju manje važnima. Potrebna je etiketa, uljudnost, ali to ne smije biti samo vanjsko ponašanje, nego ima biti u skladu sa stvarnom željom za dijalogom – napominje don Carlo.

Isus je privlačan

Prenositi Istinu znači prenositi da nas Bog voli; znači poduprijeti susret s Isusom Kristom – tumači don Carlo, a potom ističe – Kršćanstvo nije neka teorija, ni nauk, nego je to susret s osobom. Ako otvorimo Evanđelje, otkrivamo, naime, da je Isus u svojemu ponašanju privlačan. Naravno, katkada se naljuti – primjećuje autor. Ali, ta nas činjenica pogađa upravo stoga što je iznimka. Isus je obično privlačan djeci, posljednjima, učenim ljudima, i svima koji imaju dvojbe. Na poseban način privlači one koji imaju ideje drugačije od njegovih. Upravo je to revolucija kršćanstva. Stoga je tvrdnja da valja podizati glas kako bi se zaštitila Istina, pomalo besmislica. Naravno, ako mi dokažeš da podižući glas privlačiš ljude, onda je to u redu. Ali ako ih odbijaš, to nije kršćanski – ističe don Carlo.

Oružje autoironičnosti

Mislim da uspjeh pape Franje u komunikaciji, kao i njegova uvjerljivost, ovise i o njegovoj umiljatosti – dodaje don Carlo. U temelju je Papino ponašanje koje kod ljudi potiče slušanje. Nasmiješen je i simpatičan, što je već samo po sebi most prema drugima. Papa Franjo se također šali na svoj račun, a to je vrlo privlačno. I uspijeva učiniti da ga ljudi slušaju i onda kada izražava vrlo oštre i zahtjevne misli u odnosu na opće osjećaje i na javno mnijenje. Od njega se one prihvaćaju, jer vlada pozitivna predrasuda da nas Papa voli. Od oca, naime, za kojega znam da me voli, prihvaćam i neugodne sadržaje – ističe don Carlo De Marchi.