O Andriji Mohorovičiću, meteorologu i seizmologu svjetskoga glasa

U povodu obljetnice njegova rođenja prilog o Andriji Mohorovičiću, meteorologu i seizmologu svjetskoga glasa, pripremio Marito Mihovil Letica:

Godine 2017. hrvatska i svjetska znanstvena i općekulturna javnost obilježava 160. obljetnicu rođenja Andrije Mohorovičića, glasovitoga geofizičara ili, određenije kazano, meteorologa i seizmologa. Njegov životopis govori da se rodio 23. siječnja 1857. u Voloskom kraj Opatije, gdjeno je završio osnovnu školu. Nakon toga je gimnaziju pohađao u Rijeci, prilikom čega se isticao bistinom i marljivošću te je ispit zrelosti položio s odlikom. Uz talent za matematiku i prirodne znanosti mladi je Mohorovičić pokazao sklonost učenju stranih jezika: kao 15-godišnjak govorio je francuski, talijanski i engleski, a poslije je naučio njemački i češki te klasične jezike grčki latinski.

Andrija Mohorovičić nastavio je školovanje u Pragu, upisavši 1875. studij matematike i fizike na tamošnjemu Filozofskom fakultetu. Jedan od profesora bio mu je Ernst Mach, glasoviti fizičar i filozof empiriokriticist. Trebalo bi pritom spomenuti, kao uzgrednost koja nije nevažna, da je Machov student i nakon toga asistent bio Vinko (Vincenc) Dvořák, značajni hrvatski fizičar češkoga podrijetla. Poželjno je, kada je riječ o praškim studentskim danima Andrije Mohorovičića, reći i to da je u Pragu bio tajnik Društva hrvatskih studenata ″Hrvat″.

Po završetku studija vratio se Mohorovičić u domovinu te je u Zagrebu radio kao gimnazijski profesor, a nakon toga premješten je na realku u Osijek. Od 1882. dobio je, na vlastiti zahtjev, namještenje u Bakru te je na bakarskoj nautičkoj školi predavao matematiku, fiziku i meteorologiju. Tamo se Mohorovičić počeo dublje zanimati za meteorologiju. Godine 1887. osnovao je meteorološku postaju i provodio redovita mjerenja. Bavio se problemima gibanja zraka i oblaka, konstruirao je nefoskop, instrument koji služi za određivanje brzine i smjera gibanja oblaka te vertikalnih gibanja zraka. Boravak u Bakru bijaše za Andriju Mohorovičića plodonosan: u tome je razdoblju objavio desetak znanstvenih radova.

Godine 1891. premješten je, opet na vlastito traženje, u Zagreb, na kraljevsku realku i s njom spojenu višu trgovačku školu na Griču. Od početka 1892. upravitelj je Meteorologijskog opservatorija, koji se nalazio u zgradi dotične škole na Griču. Andriji Mohorovičiću povjerena je uprava nad svim meteorološkim postajama u ondašnjoj banskoj Hrvatskoj. Doktorirao je 1893. u Zagrebu disertacijom ″O opažanju oblaka, te dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru″. Svojim predanim znanstvenim radom zavrijedio je Andrija Mohorovičić postati, godine 1898., pravi (redoviti) član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1910. u statusu je izvanrednoga sveučilišnog profesora s predavanjima iz geofizike i astronomije.

Treba spomenuti dva Mohorovičićeva rada iz područja meteorologije, ″Tornado kod Novske″ i ″Vijor kod Čazme″, u kojima je podrobno istražio iznenadne pojave jakog nevremena. Tim je radovima privukao zanimanje u znanstvenim krugovima ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. Naime, Mohorovičić je podastro prvi sinoptički prikaz silovitoga djelovanja vjetra koji je kod Novske podignuo uvis željeznički vagon težak 13 tona te ga nosio 30-ak metara. Na tom je zemljopisnom području, kako je procijenio Mohorovičić, kruženje vjetra koje je prouzročeno ciklonom dostiglo brzine između 46 i 158 m/s. Naš znanstvenik uz to je istraživao klimu Zagreba i okolice na osnovi podataka o oborinama, a zanimao se i za međuovisnost smanjenja temperature zraka s porastom nadmorske visine. Godine 1892. Mohorovičić je, prvi u Hrvatskoj, uveo službu točnoga vremena, isprva na osnovi opažanja prolaza zvijezda meridijanom, a od 1913. na temelju radiosignalâ što ih je primao iz Pariza.

Najveće znanstvene doprinose dao je Andrija Mohorovičić na području seizmologije. Na to ga je ponajvećma potaknuo katastrofalni potres koji je 1880. pogodio Zagreb. Godine 1901. postavio je Mohorovičić u Zagrebu seizmološku postaju, koja će 1908. i 1909. dobiti dva najmodernija seizmografa. Proučivši podatake o većemu broju potresa, Mohorovičić je u velikoj mjeri doprinio određivanju epicentra potresa, pa se krivulje hiperbole koje se koriste u tom postupku danas nazivaju ″Mohorovičićeve epicentrale″.

Nakon što je znanstveno analizirao pokupski potres iz godine 1909., kojemu je epicentar bio 39 km jugoistočno od Zagreba, Mohorovičić je ustanovio da se na određenoj dubini Zemlje brzina širenja potresnog vala ne mijenja kontinuirano, nego skokovito. Prema Mohorovičićevoj pretpostavci, u najgornjem dijelu Zemljine kore brzina potresnoga vala neprekidno raste s dubinom u skladu s tzv. zakonom potencije. Time je uzmogao riješiti sve znanstvene poteškoće povezane sa širenjem potresnoga vala u najgornjem dijelu Zemljine kore, a fizikalno-matematički izraz kojim je to zapisao ušao je u znanost kao ″Mohorovičićev zakon″. Brojna kasnija istraživanja povrdila su postojanje granične plohe (plohe diskontinuiteta brzine) u najgornjemu dijelu Zemlje te u drugim područjima našega planeta, pa je rečena ploha u čast našega znanstvenika dobila naziv ″Mohorovičićev diskontinuitet″ ili skraćeno ″Moho″.

Mohorovičić se k tome bavio proučavanjem razlike između plitkih i dubokih potresa, a tek je polovicom 20. stoljeća važnost njegovih otkrića potaknula američke istraživače na poseban znanstveni projekt istraživanja Mohorovičićeva diskontinuiteta. Bušenjem Zemljine kore ispod oceana, gdje je ta kora razmjerno tanka, htjelo se otkriti njezin sastav. Takva su bušenja poslije provedena i u Sovjetskome Savezu.

Valja spomenuti glavna Mohorovičićeva djela: ″Klima grada Zagreba″ (1897.),″Potres od 8. X. 1909.″ (1909.), ″Hodografi longitudinalnih i transverzalnih valova potresa″ (1922.), ″O pitanju prave osjetljivosti seizmografa″ (1926.).

Andrija Mohorovičić umro je u Zagrebu 18. prosinca 1936. S pravom ga ubrajamo među najzaslužnije i najznamenitije hrvatske znanstvenike. Po njemu je nazvan, kako je već rečeno, diskontinuitet između Zemljine kore i plašta, zatim se po Mohorovičiću zove krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, k tome i asteroid broj 8422. U najnovije doba njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Merkuru, Veneri, Marsu i Mjesecu. Mohorovičićevo ime nosi i Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima.