2017-03-25 16:05:00

PAPA: Sjećanje, pripadnost Božjemu narodu i vjera u mogućnost nemogućeg!


U propovijedi na svetoj misi, u Parku Monza, Papa je kazao kako smo u evanđeoskom odlomku čuli najvažniji navještaj svoga života. On ga – kako je rekao – rado čita u svjetlu navještaja o rođenju Ivana Krstitelja.

Navještaj Ivana Krstitelja događa se u važnom liturgijskom trenutku u Hramskome svetištu, dok se navještaj Isusova začeća događa u zagubljenom kraju Galileje, u perifernom mjestu koje i nije na dobrom glasu – u bezimenoj kući djevojke Marije. Ovaj kontrast – smatra Sveti Otac – naznačuje da se novi Božji hram, novi susret Boga sa svojim narodom, neće dogoditi na mjestima na kojima to obično očekujemo, nego na marginama, na periferijama – kazao je papa Franjo.

Bog je onaj koji ima inicijativu i ulazi u naš život; u naše kuće, u naše svakodnevne borbe. Najljepši navještaj koji možemo čuti jest onaj „Raduj se, Gospodin je s tobom“! Radost koja daje život; nada koja u svijetu postaje tijelom po kojemu svoj pogled upiremo prema sutra, na stav koji imamo prema drugima. Radost koja postaje solidarnost, prihvat i milosrđe prema svima.

„Kako će to biti?“ – ponovio je Sveti Otac Djevičin upit i nastavio: „Kako će to biti?“ u ovim vremenima bremenitim mnogim mislima, dok bol kuca na mnoga vrata; i dok u tolikim mladima raste nezadovoljstvo zbog nedostatka stvarnih prigoda. Kao da nam vrtoglavi ritam kojemu smo podložni krade nadu i radost. Mnogi pritisci i nemoć pred tolikim situacijama izgleda da nam ukrućuju dušu i čine nas neosjetljivima pred bezbrojnim izazovima.

Paradoksalno je – rekao je Papa – dok se sve ubrzava za izgradnju – u teoriji, dodao je – boljega društva, na koncu nemamo vremena ni za što, i ni za koga. Kako je moguće danas živjeti radost Evanđelja? Je li moguća kršćanska nada u ovoj situaciji – ovdje i sada? Ova pitanja dotiču naš identitet, život naše obitelji, naše zemlje i grada. Ipak, tri su ključa koje Anđeo nudi kao pomoć u prihvaćanju poslanja koje nam se povjerava – rekao je Sveti Otac.

Prvo: sjećanje. Anđeo Mariju podsjeća na Božje obećanje dano Davidu, kao plod saveza sklopljenog s Jakovom. Marija je kći saveza. Mi smo danas također pozvani „sjetiti se“, baciti pogled na svoju prošlost kako ne bismo zaboravili odakle dolazimo. Sjećanje nam pomaže da ne ostanemo zarobljenici govorenja koje – kao jedini način rješavanja sukoba – sije lomove i podjele. Sjećanje je najbolji protuotrov koji nam je na raspolaganju pred magičnim 'rješenjima' podjeljenosti i zastranjenjâ – kazao je Papa.

Drugo: pripadnost Božjemu narodu. Članovi smo velikoga Božjeg naroda! Naroda sastavljenog od tisućâ licâ sudbinâ i podnebljâ, narod mnogih kulturâ i nacijâ. Narod pozvan prihvatiti različitosti te ih s poštovanjem i kreativno integrirati. Narod koji je pozvan slaviti novost koja dolazi od drugih; narod koji ne strahuje od granica, narod koji se ne plaši prihvatiti onoga koji je u potrebi, jer zna da je uz njega prisutan i njegov Gospodin – rekao je Sveti Otac.

Treće: mogućnost nemogućega. „Ta Bogu ništa nije nemoguće“ – Anđelov je odgovor Mariji… Kada vjerujemo da sve isključivo ovisi o nama, ostajemo zatvorenici vlastitih sposobnosti, snagâ i svojih kratkovidnih obzorjâ. Kada, naprotiv, dopustimo da nam se pomogne; da nas se savjetuje i kada se otvorimo milosti, izgleda da ono nemoguće postaje stvarnost. Bog nastavlja tražiti svoje saveznike; osobe sposobne vjerovati; osobe koje su sposobne sjećati se i osjećati pripadnicima Božjeg naroda, kao suradnici stvaralaštva Duha. Bog još uvijek traga za srcima sposobnima čuti njegov poziv i utjeloviti ga ovdje i sada – rekao je Papa.

Parafrazirajući svetog Ambrozija iz njegova komentara ovog odlomka, možemo reći: Bog nastavlja potragu za srcima kao što je Marijino, sposobnima vjerovati i u potpuno izvanrednim uvjetima. Neka Gospodin poveća u nama ovu vjeru i nadu – poželio je na koncu svoje današnje propovijedi Sveti Otac.








All the contents on this site are copyrighted ©.