2017-03-22 12:42:00

Papa: Opća audijencija 22. ožujka 2017. god.


Papa Franjo je u svojoj današnjoj katehezi nastavio govoriti o krjeposti kršćanske nade. No, koji su njezini temelji; na čemu se zasniva kršćanska nada? Što o tome govori papa Franjo donosimo niže u cjelovitom tekstu kateheze…

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Već nekoliko tjedana apostol nam Pavao pomaže u boljem razumijevanju toga – u čemu se sastoji kršćanska nada. Već smo (prije, na prijašnjim audijencijama) govorili da to nije optimizam. Ne, to je nešto drugo. Danas to čini 'vezujući' je uz dva stava, tako važna za naš život i naše iskustvo vjere: naime, uz postojanost i utjehu (rr. 4 i 5). U odlomku poslanice Rimljanima koji smo upravo čuli, spominju se dvaput: prvo u odnosu na Sveto pismo, u zatim i u odnosu na samoga Boga. Koji je njihov dublji i istinskiji značaj i na koji način oni bacaju svjetlo na stvarnost [krjepost, pojam, predmet] nade?

Postojanost možemo definirati i kao strpljenje: to je sposobnost podnošenja, „nošenja na ramenima“ ostajanja vjernima [u kušnjama], pa i onda kada se čini da je teret odveć težak, nepodnosiv i kad smo u iskušenju negativnog osuđivanja i napuštanja [ostavljanja] svega i sviju. Utjeha je, s druge strane, milost 'pronalaženja' i iskazivanja, u svakoj situaciji – pa i u onima, velikim dijelom obilježenima razočarenjem i patnjom – Božju prisutnost i sućutno djelovanje. Sada nas, dakle, sveti Pavao podsjeća da nam postojanost i utjeha na poseban način dolaze iz Svetoga pisma (r. 4), tj. Biblije. Zapravo, Božja nam riječ na prvom mjestu skreće pogled prema Isusu – da ga bolje upoznamo i s njime se poistovjetimo; da mu se sve više suobličimo. Na drugom mjestu, (Božja) riječ nam otkriva da je Gospodin uistinu Bog postojanosti i utjehe (r. 5), koji uvijek ostaje vjeran svojoj ljubavi prema nama; odnosno, postojan u ljubavi prema nama; ne umara se ljubiti nas; postojan je i uvijek nas voli. i čak se o nama skrbi, prekrivajući naše rane milovanjem svoje dobrote i milosrđa – tj. Tješi nas, ne umara se ni tješiti nas..

Pod istim vidikom, razumije se isto tako i početna Apostolova izjava: Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo (v. 1). Ovaj izraz mi jaki, može nam se učiniti ponešto pretenciozna, ali u logici Evanđelja znamo da nije tako – štoviše, upravo je tome suprotno, jer naša snaga ne dolazi od nas, nego od Gospodina. Tko u vlastitom životu kuša Božju ljubav i utjehu, može – a i dužan je – biti blizu najslabijoj braći i zauzeti se za njihovu krhkost. Ako smo blizu Gospodinu, imat ćemo snage biti blizu najslabijima, potrebnima i njih tješiti i davati im snage. To je značenje rečenoga…Može to učiniti; mi to možemo učiniti bez ugađanja sebi; osjećajući se jednostavno 'kanalom' kojim se prenose Božji darovi; i tako na konkretan način, postaje sijač nade i to Gospodin od nas traži. S tom snagom i sposobnošću tješenja, biti sijačima nade. A danas je to itekako potrebno… nije lako.

Plod ovog načina života nije neka zajednica u kojoj neki pripadaju “klasi A” – tj. jakima; a ostali “klasi B”, odnosno slabima. Umjesto toga, plod je – kako Pavao kaže – da međusobno budete složni po Kristu Isusu (v. 5). Jer On je jaki. On je onaj koji nam daje jakost; koji nam daje strpljenja; koji nam daje nade; koji nam pruža utjehu. Božja riječ hrani nadu koja se konkretno 'pretače' u raspodjelu (sudjelovanje, sharing); u uzajamno služenje.

Jer čak i onaj koji je “jak”, prije ili kasnije iskusi potrebu za pomoći drugih; i obratno: u slabosti se uvijek mogu ponuditi osmjeh ili ruka, bratu u nevolji (teškoći). I kad je neka zajednica takva, onda jednodušno, iz jednoga grla, slavi Boga (usp. v. 6). No, sve je ovo moguće, ako se u središte stave Krist i njegova riječ. On, samo On je taj «jaki Brat» koji se skrbi za svakog od nas: svi zapravo imamo potrebu da nas stave na ramena Dobroga Pastira te se osjetimo zbrinutima (dosl. umotani) njegovim nježnim i brižnim pogledom.

Dragi prijatelji, nikad nećemo dovoljno zahvaliti Bogu za dar Njegove riječi, prisutne u Svetom pismu. Ondje se Otac Gospodina našega Isusa Krista objavljuje kao Bog postojanosti i utjehe (r. 5). I ondje postajemo svjesni toga, koliko se naša nada ne temelji na našim sposobnostima i snagama, nego na potpori Božjoj i na vjernosti Njegove ljubavi. Na snazi i utjesi Božjoj.








All the contents on this site are copyrighted ©.