Pročitaj članak Idi na menu

Društvene mreže:

RSS:

Vatikanski Radio

Papin glas i glas Crkve u dijalogu sa svijetom

jezik:

Vatikan \ Rimska kurija

Posljednja večera - današnja tema na duhovnim vježbama za Papu i Rimsku kuriju

Papa Franjo i članovi Rimske kurije na duhovnim vježbama u Aricci; 5. - 10. ožujka 2017.

07/03/2017 17:54

“Kruh i tijelo, vino i krv” – tema je uzeta iz Matejeva evanđelja, u kojemu govori o Posljednjoj večeri, a o kojoj je franjevac pater Giulio Michelini govorio u trećem razmatranju održanom danas, 7. ožujka, prijepodne pred Papom i Rimskom kurijom, tijekom duhovnih vježbi u Aricci. Iz potpunoga Isusova predanja u tijelu i krvi za spas ljudskoga roda, propovjednik je izvukao poruku jedinstva i zajedničkoga sudjelovanja za sve kršćane.

Na Posljednjoj večeri – slavlje i zajedništvo, ali i grijeh i slabost

U razmatranju je pater Michelini pošao od antropološke, teološke i egzistencijalne dimenzije zajedničkoga blagovanja u kojemu je – kako je objasnio –ljepota uzajamne podjele, ali i naša čovječnost, grijeh i slabost, simbolički prikazani hranom. O tomu nam govore brojni događaji u Bibliji, pa sve do „Laudato si'“ pape Franje, kada govori o samoljublju u odnosu na hranu.

Možemo zamisliti što se dogodilo na toj večeri – kazao je p. Michelini. Bilo je to slavlje; jasno je da im je bilo lijepo biti zajedno. Ali, zajedničko druženje ističe i našu čovječnost. I ti su činitelji nazočni u Isusovoj večeri. Najprije, činitelj ljubavi, kojom je ta večera pripremljena, i ljubav koju Isus nudi hranom koju daruje. Međutim, na toj večeri ima i mržnje, slabosti, podjela – rekao je franjevac te primijetio – Ako dobro razmislimo, blagovanje hrane povezano je upravo s ljudskom dimenzijom.

To je dimenzija slabosti, priznavanja da nismo samodostatni, a blagovati zajedno s drugima znači priznati im to „ograničeno stanje“ stvorenja, poput onoga koje se naziralo i u večerama prvih kršćana, o kojima govori sveti Pavao Korinćanima. Bile su – kako je istaknuo p. Michelini – obilježene privrženošću svakoga svojem obroku i nedostatkom istinske uzajamne podjele. Znakovito je da je upravo u tom okviru slabosti na Posljednjoj večeri proizišla Judina izdaja, o kojoj je već duže razmišljao.

Isus ostavlja znak svoje buduće prisutnosti – daruje cijeloga sebe u tijelu i krvi

Međutim, jednako je tako znakovito – napomenuo je propovjednik – to što Isus, upravo u noći kada je bio izdan, ne uzima svoj dar i daje sve što mu je ostalo: tijelo i krv. Upravo po zajednički blagovanoj hrani, Isus daje primjer i znak svoje buduće prisutnosti. Za nas koji vjerujemo u Isusa, upravo je Riječ postala tijelo. Stoga je sve ono što je Isus, Sin, dao od sebe, svoje božanstvo, sve je to prikazano utjelovljenjem. Kako kaže Pavao: Isus, premda je imao božansku narav, nije smatrao povlasticom biti poput Boga. Stoga je njegovo čovještvo moralo biti darovano u onom kruhu – napomenuo je p. Michelini.

Samo se kroz Muku dolazi do otpuštenja grijehâ

U Matejevim pak riječima o kaležu, na Posljednjoj večeri, ističe se prvotni činitelj, odnosno Isusova krv povezana s praštanjem grijeha – napomenuo je p. Michelini. Bit će prolivena za mnoge, za otpuštenje grijeha. Tko čita to evanđelje konačno otkriva značenje Isusova imena, „Bog će spasiti“, i shvaća na koji će način to učiniti – kroz Muku.

Mogli bismo reći da je prelagano reći: 'Bog te voli'. Prelagano je reći: 'Bog ti prašta'. U konačnici – rekao je propovjednik – ništa nas ne košta reći: 'Tvoji su ti grijesi oprošteni'. Ali samo tu, s prolivenom krvlju, konačno izlazi na vidjelo način na koji će grijesi biti oprošteni, odnosno Kristovom smrću. Jer, kako kaže psalam, samo Bog može platiti cijenu grijeha. Čovjek ne može otkupiti samoga sebe.

Neka kršćani rastu u jedinstvu i uzajamnom sudjelovanju

Tri su pitanja koja je na kraju meditacije pater Michelini dao za razmišljanje. Prvo se odnosi na naš odnos prema hrani; stoga je potaknuo da joj ne budemo privrženi, nego da imamo vlast nad sobom. Drugo je pak poziv na rast u jedinstvu kršćana, poput učenika oko Isusa na večeri; a posljednje je pitanje o praštanju. Tu je p. Michelini potaknuo da budemo uistinu svjesni da je Isus, i to ne samo riječima, nego doista, vlastitim životom, ishodio za nas Očevo milosrđe.

07/03/2017 17:54