2017-03-01 16:54:00

Intervju pape Franje za talijanski časopis 'Scarp de'tenis'


O posljednjima, siromašnima, seliocima, milostinji i skorom posjetu Milanu govorio je papa Franjo u intervjuu za 'Scarp de'tenis, (tenisice) talijanski časopis privržen Caritasu. Papa je pripovijedao mnoge anegdote. Selioci koji dolaze u Europu, smatra Papa, bježe od rata, imaju dakle pravo da ih se kršćanski prihvati i uključi u društvo.

Valja naučiti „veličinu stavljanja u tuđe cipele“. Poigravajući se imenom časopisa za koji je dao intervju, Papa je priznao da je „vrlo teško ući u tuđe cipele, jer često robujemo sebičnosti“, stoga pred ožalošćenima radije govorimo 'izlizane' riječi.

Kršćanin katkada sluša ali ne shvaća onoga koji traži pomoć. Ulazak u tuđe cipele je izraz služenja, poniznosti, velikodušnosti. Katkada u barakaškim naseljima ima više solidarnosti nego u gradskom središtu, a možda se u siromašnim četvrtima droga više vidi, ali samo zato jer se skriva u drugim četvrtima i jer se rabe bijele rukavice – primijetio je Papa.

Papa je rekao da nekoga beskućnika najprije upita kako je. Beskućnici odmah shvate ako se netko iskreno zanima za njih. Beskućnika se može gledati ili kao osobu ili kao nekog psa – kazao je Papa te ispričao kako je u Buenos Airesu razmišljao da potjera par beskućnika koji su zauzeli nogostup ispred nadbiskupije. Mnogi su govorili: „Prljaju kuriju“, ali u ovim slučajevima treba biti human, jer prava „prljavština je unutra“, te osobe imaju veliko dostojanstvo – primijetio je Papa.

Sveti je Otac rekao da je zadovoljan tim kako su crkvene strukture i talijanske župe prihvatile njegov apel da siromašnima otvore vrata. Ispravno je davati milostinju. Jamačno nije dobro siromahu bacati 'sitniš'. Važno je pomoći onomu koji traži pomoć, gledajući mu u oči i dirajući njegove ruke. Ako se ne da novca siromahu radi toga jer će ga utopiti u čaši vina, valjalo bi se zapitati nije li ta čaša vina jedina sreća koja mu je ostala u životu – primijetio je papa Franjo.

Govoreći o seliocima rekao je da oni koji dolaze u Europu bježe od rata i od gladi. A mi smo donekle krivi za njihovo stanje jer iskorištavamo njihove zemlje, a ne ulažemo u njih da i oni imaju koristi. Oni dakle imaju pravo na seljenje i na prihvat i potporu – ustvrdio je Papa dodajući:

Prihvat se ima temeljiti na kršćanskoj krjeposti mudrosti, odnosno prihvaćajući onoliko izbjeglica koliko ih se može zbrinuti, odnosno uključiti u društvo. Ako se selioci ne uključe u društvo, osamljuje ih se – dodao je Papa spominjući slučaj atentatora u Zaventemu u Belgiji, drugi naraštaj selilaca koji su rasli u getu, a pohvalio je švedski način integriranja selilaca.

Podsjetio je i da je njegova obitelj selilačka, kao i sve obitelji u Argentini, gdje je međureligijski dijalog „pravilo“: Moj djed i baka s mojim ocem trebali su putovati na kraju 1928. godine, već su imali kartu za brod koji se potopio na pučini pred brazilskom obalom. Kartu su zamijenili pa su se u veljači 1929. godine ukrcali na novi brod i otišli u Argentinu, a ja sam sada ovdje. Govoreći o Buenos Airesu, Papa je rekao kako mu sada nedostaje mogućnost da izađe i prošeta ulicama. Osvrćući se pak na skoro putovanje u Milano, rekao je kako se nada da će naći mnoštvo naroda.








All the contents on this site are copyrighted ©.