6. nedjelja kroz godinu (A) - p. Alan Modrić

Jedna od boljki i manjkavosti našega vremena sastoji se u tome da su pojedinac i njegova subjektivnost, njegova emotivna stanja, slabosti, strasti postali mjerilo po kojemu se trebaju ravnati drugi, koje trebaju poštivati drugi i pomiriti se s takvim stanjem. Ukoliko netko danas razborito ukaže nekome na njegove greške, propuste, ukoliko se usudi opravdano i objektivno prekoriti, opomenuti, upozoriti onoga koji griješi postaje, blago rečeno, politički nekorektan, da ne kažemo neprijatelj ljudskih prava, sloboda izražavanja i življenja, uglavnom opasni i nepoželjni protivnik svega onoga što nam donose tekovine današnjega «naprednoga» i «prosvijećenog» društva koje bi se morale bespogovorno prihvaćati i zagovarati. Na nama vjernicima je dužnost da se u svakome vremenu, pa tako i u 21. st. uvijek pitamo: A što kaže naš Gospodin Isus Krist na to? Kakav je njegov stav i mišljenje? Je li on politički korektan? Na takva pitanja dobivamo odgovor u misnim čitanjima 6. nedjelje kroz godinu slušajući Božju Riječ.

Ta Božja Riječ počinje s dvjema dosta «politički nekorektnim» izjavama u prvom misnom čitanju iz Knjige proroka Siraha, od kojih prva kaže: «Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran». Sam Bog poučava čovjeka da 10 zapovijedi koje mu je zadao nisu nemoguće za izvršiti, nisu nešto čovjeku nedohvatljivo, nije nešto što može opravdati njegovo izgovaranje kao što je: Bože, ja to ne mogu, kakav sam, takav sam, takvim me majka rodila, ne mogu protiv sebe, i slično. Ako moj Stvoritelj i Podržavatelj moga života i postojanja tvrdi, po ustima svoga proroka, da sam ja u stanju biti njemu vjeran, odakle meni onda pravo tvrditi suprotno? A to je zamka u koju nerijetko upadamo, da se stalno nešto opravdavamo nekakvim neutemeljenim i nezrelim argumentima, umjesto da priznamo sebi da bez Gospodina i njegove ljubavi ne možemo apsolutno ništa.

Druga izjava iz Knjige proroka Siraha još više potvrđuje koliko Božje misli nisu ljudske misli: «Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh». Božje zapovijedi ne mijenjaju se kako se mijenjaju vremenske, povijesne, kulturološke, sociološke i mnoge druge okolnosti i čimbenici, nego ostaju uvijek nepromjenjive u svojoj biti, a njihova bit ponajprije se sastoji u tome da, s jedne strane čovjek ne bude bezbožan, nevjernik, neprijatelj Božji, a s druge da ne misli da i u jednom trenutku, životnoj situaciji ili prilici ima izgovor, opravdanje, pa čak i dopuštenje za grijeh, čime se, na žalost, mnogi danas koriste kako bi iznosili bogohulne tvrdnje da Bog naređuje pogrom i ubijanje nevjernika.

U drugom misnom čitanju iz  Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima slušamo kakva nagrada slijedi za one koji ostaju vjerni Gospodinu: «Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube». Gospodin se ne može nadmašiti u svojoj dobroti i velikodušnosti, i uvijek će stostruko uzvratiti čovjeku za njegovu vjernost darujući mu snagu za život, mir, radost, utjehu, ali iznad svega vječni život.

Na kraju, postavlja se pitanje: A kakvo je značenje Božjih zapovijedi? Što moramo činiti da živimo u skladu s njima? Odgovor na ova pitanja dobivamo u odlomku Evanđelja po Mateju koje se čita na 6. nedjelju kroz godinu, a u kojemu Gospodin Isus jasno na početku kaže da On ne dolazi ukidati Zakon primljen na brdu Sinaj, ne dolazi mijenjati i jednu jedinu njegovu točku, slovo ili zarez, nego ga dolazi ispuniti, dati mu dublje i jače značenje, upozoravajući da, tkogod si uzme za pravo da mijenja Zakon i njegove odredbe, biti će najmanji i posljednji u Kraljevstvu nebeskome, dok će vjerni vršitelji Zakona biti najveći u tome istome Kraljevstvu. Potom slijedi Gospodinova pouka o dubljem značenju zapovijedi kao što je «Ne ubij», što ne znači samo fizičko ubijanje, nego se sastoji i u duhovnom ubijanju kada nekoga u svome srcu mrzimo, ili smo srditi na njega, «Ne čini preljuba», što ne znači samo fizički preljub, nego kada se s požudom pogleda žena. Treća zapovijed odnosi se na zabranu razvoda, jer zbog razvoda mnogi padaju u napast preljuba, a zadnje tumačenje tiče se obveze da se ispunjavaju zakletve, ali da se ne zaklinje višim nebeskim stvarnostima koje izmiču ljudima i njihovom poimanju. Svo ovo Gospodinovo tumačenje ima za svrhu poučiti nas kako naša pravednost mora biti duboka, istinska i vjerna Bogu i njegovim zapovijedima, a ne površinska koja nam služi da bi se pred drugima pokazali velikima i moćnima. Kao odličan primjer kako trebamo iskreno živjeti našu vjeru i predanost Bogu neka nam posluži život i svjedočenje velikog zagovornika hrvatskog naroda na nebu, blaženog Alojzije Stepinca, za čije proglašenje svetim ovih dana posebno molimo, kao što se i preporučamo njegovom moćnom zagovoru za našu domovinu da bude vjerna i predana Isusu Kristu koji je njezin jedini istinski Gospodin i Otkupitelj!