Treća nedjelja kroz godinu, razmišlja pater Anto Lozuk

Isus je stupio u javnost. Svoje javno djelovanje započeo je u Galileji. Evanđelje opisuje njegov nastup riječima starog proroka: "Zemlja Zabulonova i Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu!" Galileja je bila zemlja ratara i ribara, jednostavnih, duhovno zapuštenih ljudi. Učeni Jeruzalemci i Judejci prezirali su Galilejce, promatrali su i njih i njihovu Galileju kao područje mraka, primitivizma, poganstva. Isusov nastup, koji je započeo upravo u tom kraju, Evanđelje najavljuje kao svjetlost za sve one koji su u tami, kao nadu za sve one koji žive u beznađu.

Isus je zračio nadom. To je očito osobito u pozivu apostola. Predodžba koju imamo o apostolima često je daleko od onoga što su oni stvarno bili. Na slikama ih gledamo kao sijede i ćelave starce; propovjednici često ističu njihovo siromaštvo, nepoučenost, primitivizam; zato ih često zamišljamo kao najveće jadnike. U stvarnosti nije bilo tako. Već Evanđelje, koje pripovijeda o njihovu pozivu, pruža nam drugačiju sliku o njima, a pogotovo predaja koja iznosi više podataka o njihovu životu. Svi su oni odreda bili mladi ljudi. Svi su oni također bili ljudi pred kojima se, usprkos relativnom siromaštvu, otvarala perspektiva sređena i uspješna života. Imali su svoje mreže, svoje lađe, svoj posao, svoj pristojan život, svoju sigurnost, svoje ambicije. Ali kada su susreli Isusa, potrebna je bila samo jedna njegova riječ da sve to ostave.

Isus Krist jest i danas ono što je uvijek bio: Nada velike budućnosti. A u svijetu u kojem živimo, osobito u svijetu u kojemu žive mladi danas, zaista je potreban netko tko je kadar razgrnuti tamne oblake koji zastiru svjetlo pred licem budućnosti. Ljudi danas žive bez nade. Nada se u njima gasi vrlo rano, često puta već u ranoj mladosti. Nada se redovito gasi kada se u čovjeku ugasi svjetlo od kojega živi, kad on više ne zna ni odakle dolazi, ni gdje je, ni kamo ide. Tada ga zarobljava mrak te zaposjeda sve prostore oko njega i u njemu. Živimo upravo u svijetu u kojemu se u mnogim ljudima ugasilo svako svjetlo. Naš svijet u mnogo je jadnijoj situaciji nego Galileja Isusova vremena. Perspektive pred kojima se nalaze mladi ljudi lošije su od onih pred kojima su prije Isusova nailaska stajali Petar, Andrija, Jakov i Ivan.

Prvu Isusovu poruku Evanđelist sažima u dvije riječi: "Obratite se! Približilo se Kraljevstvo nebesko!" Ove riječi zapalile su svjetlost u Galileji. Ove riječi palile su svjetlost u svim vremenima i prostorima u dosadašnjem tijeku povijesti. Mogu to učiniti i danas. Osobito u mladima. "Obratite se!" To znači: Vratite se sebi! Vratite se Bogu! To je pretpostavka da doživiš temeljnu istinu života: "Približilo se Kraljevstvo nebesko!" Božji poredak je tu! U tebi i oko tebe, iza tebe i ispred tebe! Otkad je Isus došao na ovu zemlju, tame zapravo nema. Smisao je pobijedio! Budućnost je otvorena! I dok postižeš uspjeh i kada doživljavaš neuspjeh, i kada si produktivan i kada si prisiljen na čekanje, i kada si pun životne radosti i kada si osuđen na trpljenje i žalost. Kraljevstvo Božje je tu! U tebi i oko tebe!