Druga nedjelja kroz godinu (A) - p. Anto Lozuk

Božić je prošao. Umjesto božanskog Djeteta pred nas danas stupa Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta... U vjeri znamo da je Isus jedinorođeni Božji Sin, sam Bog, u svemu jednak Ocu. Zaprepašćuje način na koji se očitovalo njegovo božanstvo: najprije Dijete, sada Jaganjac. Komu ti znakovi mogu dočarati Boga? Bog predstavlja najviši suverenitet, najveću moć, najuzvišeniju mudrost, vječnu riječ koja sve stvara i svime upravlja. A Dijete i Jaganjac znače podlaganje, poniznost, nemoć, nesnalažljivost, šutnju. Jaganjac Božji predstavlja Boga koji se odlučio za odjeću nemoći. Nije došao na zemlju da vlada, da demonstrira moć, da pravi red, nego da služi, sluša, trpi.

Isus je Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta. Grijesi svijeta natovareni su na njega. On ih nosi i na svome tijelu, a na svojoj duši proživljava njihove posljedice. Trpi jer je čovjek Bogu rekao NE. Trpi da ovaj NE postane DA... Mi ljudi činimo zlo kao nešto što se samo po sebi razumije, kao nešto što se mora, što je uvjetovano našom psihičkom ili fizičkom strukturom. Za mnoge zlo i ne postoji. Postoje samo uvjetovanosti psihičkog, fizičkog, socijalnog karaktera i fiktivni osjećaj krivnje – stanje duše jednako svakoj drugoj psihičkoj nepravilnosti... I mi ljudi organizirano radimo na tome da Boga ušutkamo, da ga isključimo iz našeg života, da ga proglasimo opasnošću po zdravlje, po stabilnost društva, po dobro naroda i mir u svijetu... Tim putem omogućavamo da na mnogim mjestima dođe do diktature zla i zlih. Evo primjera:

Prije kojih osam godina oni kojima mediji vjerno služe trijumfirali su jer je  skupina studenata i profesora na rimskom sveučilištu La Sapienza (mudrost) onemogućila papi Benediktu XVI. da u prostoru tog sveučilišta i održi predavanje. Zanimljivo je da se iza tog istupa nalazilo samo sedamdesetak ljudi. A La Sapienza broji preko 170 000 studenata i preko 3000 profesora. Ovaj mali broj ljudi sigurno ne bi bio tako hrabar i tako glasan da nisu bili uvjereni da će ih podržati svi mediji svijeta... U ime demokracije, na vrlo nedemokratski način Papi je bio onemogućen pristup rimskom sveučilištu. Na nekim pozornicama danas jednostavno nitko ne smije nastupati u Isusovo ime. I to mora biti tako makar imalo podršku smiješne manjine od 0,002% ljudi.

Čovjek može ići vlastitim putem. Milijuni to i čine. Čovjek može nijekati Boga, ustajati protiv njega, rušiti njegov poredak. Milijuni to i čine. Čovjek može činiti grijeh za grijehom, gadost za gadošću, ali stanje grijeha i posljedice grijeha ne može izdržati. Posljedice grijeha nisu fiktivne nego stvarne. U stanju grijeha čovjek osjeća da umjesto kuće ima ruševinu, umjesto imanja zgarišta, umjesto života on u sebi osjeća smrt. Grijehom se kida veza s Izvorom i Ciljem. Grijehom čovjek u sebi uništava život i svaku mogućnost oživljavanja. Grižnja savjesti, nemir, strah, očaj – sve su to nužne posljedice stanja što ga čovjek u duši osjeća kada je u grijehu.

Istinu o čovjeku i istinu o grijehu najbolje poznaje Bog. Zato on prihvaća ulogu Jaganjca. On jedini mogao je izdržati posljedice grijeha i On jedini mogao je ove posljedice uništiti.