Papa: Isus je s autoritetom govorio narodu

Isus je imao autoritet jer je služio narodu, bio je blizak osobama i dosljedan, suprotno od zakonoznanaca koji su se osjećali prinčevima. O ta tri obilježja Isusova autoriteta Sveti je Otac govorio u propovijedi na jutrošnjoj misi u kapeli Doma Sveta Marta. Papa je rekao da su zakonoznanci poučavali 'klerikalističkim' autoritetom, bili su odvojeni od ljudi, nisu živjeli onako kako su poučavali.

Papa je istaknuo razliku između Isusova i farizejskog autoriteta. Isusova vlast je stvarna, a farizejska formalna. U današnjem evanđelju se govori o čuđenju naroda jer je Isus naučavao „kao onaj koji ima vlast“, a ne kao pismoznanci koji su imali vlast nad narodom, ali njihove pouke nisu ulazile u srce; Isus je imao stvarnu vlast: nije bio „zavodnik“, naučavao je Zakon „do posljednje točkice“, s autoritetom je naučavao Istinu – rekao je Papa.

Isus je služio narodu, zakonoznanci su se osjećali prinčevima

Osvrćući se na ulomak iz Evanđelja, Papa je istaknuo tri obilježja po kojima se Isusov autoritet razlikuje od autoriteta zakonoznanaca. Dok je Isus „ponizno naučavao“, zaista učenicima svojim govori „da najveći bude kao onaj koji služi: da postane najmanji“, farizeji su se pak osjećali prinčevima – kazao je Papa dodajući:

Isus je služio narodu, objašnjavao je stvari da ih ljudi dobro shvate: služio je narodu. Ponašao se kao sluga, a to je davalo autoritet. Naprotiv, premda su ljudi slušali i poštovali zakonoznance, ipak nad sobom nisu osjećali njihovu vlast, jer su se oni osjećali prinčevima: mi smo učitelji, prinčevi, mi vas učimo. Nije to dakle bilo služenje već zapovijedanje: mi zapovijedamo, a vi slušate. Isus se nikad nije ponašao kao princ: vijek je svima služio. Služenje mu je dakle davalo autoritet – istaknuo je Papa.

Blizina je drugo obilježje Isusova autoriteta

Blizina narodu zapravo daje autoritet. Blizina je dakle drugo obilježje po kojem se Isusov autoritet razlikuje od autoriteta farizeja. Isus nije bio alergičan na ljude: nije se zgražao dirajući gubavca i bolesnika, dok su farizeji prezirali „siromašni, priprosti narod“, oni su se u dobroj odjeći rado pokazivali na trgovima. Bili su daleko od ljudi. Isus je naprotiv ljudima bio vrlo blizak. Farizeji su imali klerikalistički mentalitet, s takvim su autoritetom poučavali, a to je klerikalizam. Ugodno se osjećam čitajući kako je blaženi Pavao VI. bio blizak ljudima. U broju 48 apostolske pobudnice 'Evangelii Nuntiandi' vidi se srce pastira: u tomu je autoritet toga Pape, proizlazi dakle iz njegove blizine ljudima – ustvrdio je papa Franjo.

Isusova dosljednost, kleričko je ponašanje licemjerno

Dosljednost je treće obilježje po kojem se Isusov autoritet razlikuje od autoriteta pismoznanaca. Isus je živio ono što je propovijedao: bilo je jedinstvo, sklad, između onoga što je mislio, osjećao i činio. Onaj pak tko se osjeća princem, ponaša se klerikalistički, licemjerno: jedno govori a drugo radi. Farizeji nisu bili dosljedni, toliko su imali podvojenu osobnost da je Isus svoje učenike upozoravao: „Činite ono što vam kažu, ali ne činite onako kako oni čine“: jedno govore da drugo rade.

Nedosljednost dakle, nisu bili dosljedni. Isus ih često naziva licemjerima. Razvidno je dakle da nema autoriteta onaj koji se osjeća princem, koji se klerikalistički ponaša, koji je licemjer. Takav će reći istinu, ali bez autoriteta. Naprotiv, Isus ima autoritet jer je ponizan, jer službi, jer je blizak, jer ne mrzi ljude i jer je dosljedan. Narod osjeća njegov autoritet – kazao je papa Franjo.

Čuđenje gostioničara u prispodobi o dobrom Samarijancu

Kako bi u cijelosti objasnio obilježja Isusova autoriteta, Papa je podsjetio na prispodobu o dobrom Samaritancu. Pored polumrtva čovjeka, kojeg su razbojnici ostavili kraj ceste, nailazi svećenik i prolazi jer, možda je bilo krvi, misli da će postati nečist ako ga dotakne, prolazi levit koji je, kako veli Papa, mislio, ako se umiješa, da će morati ići svjedočiti na sudu, a imao je previše posla. I on je dakle otišao. Naposljetku, dolazi Samaritanac, grješnik, i on očituje ljubav – istaknuo je Papa dodajući:

Ali ima još jedna druga osoba, gostioničar, on se iznenadio, ali ne zbog napada razbojnika, jer se na toj cesti to često događalo, ni zbog ponašanja svećenika i levita, jer ih je poznavao, već zbog ponašanja Samaritanca. Gostioničar se čudio pred Samaritancem, možda je mislio: „ovaj je lud, nije Židov, grješnik je.“ Ljudi su se također čudili pred Isusovima autoritetom: ponizan autoritet, služenje, blizak ljudima i dosljedan – zaključio je Sveti Otac.