Crkvena zbivanja u Hrvatskoj - pripremio Vedran Šmitran

Vijesti iz Crkve u Hrvatskoj, govori Vedran Šmitran 

Svetu Misu zahvalnicu na Staru godinu u zagrebačkoj je prvostolnici, u zajedništvu s pomoćnim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim te kanonicima i prebendarima, predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Uvodeći u slavlje, podsjetio je kako se 30. prosinca navršilo 35 godina od preminuća kardinala Franje Šepera. Bio je zagrebački nadbiskup, neposredni nasljednik bl. Alojzija Stepinca, a potom pročelnik Zbora za nauk vjere. Bio je velik pastir, dar našoj Crkvi, i dar naše Crkve sveopćoj Crkvi. Večeras ga se stoga sa zahvalnošću spominjemo, ponosni na veliku baštinu koju nosi zagrebačka Crkva – kazao je kardinal.

Propovijed je izrekao biskup Ivan Šaško, koji je u osvrtu na proteklu godinu na prvome mjestu podsjetio na Izvanredni jubilej milosrđa, u sklopu kojega smo sredinom travnja u Zagrebu dočekali i relikviju neraspadnutoga tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića. Bilo je to jedinstveno iskustvo dodira sa svetošću koja privlači i postavlja pitanja onima koji ne poznaju otajstvo Crkve. Osjetili smo tijekom ove godine da je svetost izniman dar, ali je i trajno znak osporavan. Tako i dalje živimo sigurnost svetosti blaženoga Alojzija; tu svetost dublje spoznajemo, jačamo svoju crkvenost, proširujemo svjedočanstva, dublje shvaćamo njegovo značenje u hrvatskim i svjetskim razmjerima, što su plodovi osobito onda kada osjećamo osporavanja, zapreke i namjerno iskrivljavanje istine na putu prema njegovoj kanonizaciji – istaknuo je biskup Šaško, podsjetivši također kako je mjesna Crkva u godini koja je na izmaku, na svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije, započela svoju Drugu sinodu.

U požeškoj crkvi Sv. Lovre mladi su molitvenim bdijenjem ispratili staru i dočekali novu godinu, a pridružio im se i domaći biskup Antun Škvorčević. On je tom prigodom kazao kako im se ne usuđuje čestitati „novu“ godinu, zato što će ova, koju sada nazivamo „novom“ brzo postati „starom“, te ćemo na njezinom kraju opet čekati „novu“, i tako redom. Upitao je mlade kakvog onda smisla ima čekati i čestitati novu godinu? Posvjedočio je kako mu se daleko više sviđa govoriti o „mladom ljetu“, o kojemu pjeva i naša pučka božićna pjesma. Kad idemo od staroga prema novom, krećemo se u vremenskim, odnosno kozmičkim kategorijama, koje teku i prolaze; ali kad pođemo od staroga prema mladom, ne ostajemo u kozmičkim kategorijama, nego se krećemo razinom kvalitete našega duha. Ovdje smo se večeras klanjali Bogu i po Božjoj blizini ostvarili mladost duha, te na taj način iskusili ne novo – nego mlado ljeto. Ako ova godina u koju smo ušli bude zaista mlada po duhu koji u nama trajno oživljava Isus Krist, tada je u nama već započela vječnost, trajna mladost duha – poručio je mladima požeški biskup.

Na svetkovinu Marije Bogorodice, 1. siječnja, središnje euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Zaželjevši obilje Božjega blagoslova u novoj građanskoj godini, osvrnuo se među ostalim na liturgijsko čitanje iz Poslanice Galaćanima koje govori o „punini vremena“. Punina vremena događa se onda kad se ljudsko, kad se zemaljsko otvori Bogu, kad Bog uđe u ljudsku povijest. Kad Bog ulazi u naš život, tada se za nas događa punina vremena – ispunjenje. Molimo Boga danas, na prvi dan građanske godine, da sve što činimo činimo s Njim, da sve nosimo pred Njegovo lice kako bi On to mogao blagosloviti, ispuniti i učiniti naše djelo plodnim. Neka nam u tome uvijek pomaže Marija, Majka Božja, sa svom nježnošću kojom je pratila Isusa, a s kojom prati i nas, jer ona je u Kristu i po Kristu postala i naša Majka – zaključio je kardinal Bozanić.

Pravoslavna Crkva grada Dubrovnika priredila je u petak, 30. prosinca, u galeriji Lazareti u Dubrovniku kulturno-umjetnički program „Večer sv. Vlaha“ i to je prvi put u povijesti, koliko je poznato, da je Srpska Pravoslavna Crkva iskazala na ovakav način poštovanje svecu zaštitniku Dubrovnika. Povod za ovu večer bilo je obilježavanje jubilarne 1700. godine od mučeništva sv. Vlaha, koja se u gradu obilježavala nizom događaja.

Iskazujući svoju radost zbog ovoga događaja, dubrovački biskup Mate Uzinić istaknuo je kako je sv. Vlahu svojstveno to da je on svetac koji ne dijeli nego povezuje, da je on svetac kršćanskog Istoka koji je prihvaćen na kršćanskom Zapadu, ne samo u Dubrovniku nego i u mnogim drugim gradovima, župama i mjestima. Kada se sv. Vlaho prije 1045. godina ukazao svećeniku Stojku on nije gledao je li to kršćanski Istok ili Zapad nego se pitao je li tu ima onih koji su potrebiti njegove pomoći – kazao je biskup, zaželjevši da ovaj kulturni događaj preraste u ekumenski susret.

Zahumsko-hercegovački i primorski episkop Grigorije Durić u svome je obraćanju postavio pitanje: čiji je naš sv. Vlaho? Zamislite samo da smo imali pravilan odgovor na ovo pitanje prije dvadeset i više godina. Bi li tada oni koji su upravljali projektile na Dubrovnik to činili da su znali da je sv. Vlaho i njihov? I bi li oni koji su minirali pravoslavnu crkvu sv. proroka Jeremije u selu Začula nadomak Trebinja tako lako pritisnuli dugme da su znali da je njihov i naš sv. Vlaho jednako slavljen i u toj crkvi – upitao je episkop Grigorije, zaključivši da odgovor na pitanje je li sv. Vlaho naš i jesmo li mi njegovi leži u odgovoru na pitanje pripadamo li Onome za kojega je sv. Vlaho podnio mučeništvo – u odgovoru na pitanje: jesmo li Kristovi?