Nadbiskup Auza u UN-u govorio o promicanju i zaštiti ljudskih prava

Nadbiskup Bernardito Auza – stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima – govorio je 31. listopada na 71. sjednici opće skupštine UN-a o promicanju i zaštiti ljudskih prava. Istaknuo je da je u srcu ljudskih prava spoznaja da su svi ljudi rođeni s jednakim dostojanstvom i vrijednošću te da imaju temeljno pravo na život, koje bi se trebalo podržavati i čuvati u svim svojim stadijima – od začeća do prirodne smrti.

U svom se govoru osvrnuo na privremeno izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava. Složio se sa zahtjevom da se države trebaju pozabaviti pitanjem sustavnog lišavanja prava na život povezanih sa siromaštvom, iznimno neprikladnim stanarskim uvjetima te beskućništvom.

Apostolski nuncij je pozdravio rastući globalni konsenzus oko ukinuća smrtne kazne. U tom kontekstu ponovio je riječi pape Franje – izrečene prošle godine u video-poruci sudionicima 6. Svjetskog kongresa protiv smrtne kazne u Oslu – da je „smrtna kazna danas neprihvatljiva, koliko god bio težak zločin osuđenika“. Radi se o prijestupu „protiv nepovredivosti života te dostojanstva ljudske osobe“, a protivi se i „Božjem planu za pojedince i društvo te njegovoj milosrdnoj pravednosti.“

Posebnu je pozornost posvetio pitanju prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, kao što stoji u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Nije riječ o pukoj toleranciji i nije samo ograničeno na osobnu sferu. Uključuje i „slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima.“

Nadbiskup Auza je upozorio da se sloboda vjeroispovijedi i uvjerenja krši te ismijava u mnogim krajevima svijeta: „Ljude se progoni, zatvara, a ponekad i ubija samo zbog njihovih vjerskih uvjerenja“, istaknuo je te dodao da je u nekim zemljama vjerski i etnički progon toliko porastao da predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnih ljudskih prava, dok se u drugim krajevima svijeta vjerske manjine diskriminira zbog njihova odijevanja, ili su prisiljeni birati između vjeroispovijedi i posla.

Poručio je kako ni same vjerske zajednice nisu imune na kršenje slobode vjeroispovijedi i uvjerenja drugih. Određena vjerovanja se tumače netolerantno što dovodi do brojnih vjerskih progona, a religiju se običava koristiti i zlorabiti za definiranje nacionalnog identiteta i jedinstva, čime postaje izvor diskriminacije. Osim toga, u određenim slučajevima – nastavio je nuncij – krivo tumačenje religije pripomaže diskriminaciji od strane države.

Nadbiskup Auza se složio sa zaključkom privremenog izvješća u kojem stoji „da se često podcjenjuje puni opseg slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja, a rezultat je neprikladna svijest o širini povreda“ ljudskih prava, te je na kraju poručio: „Obnovljena i neprekidna pažnja te djelovanje da se zaštiti i promiče sloboda vjeroispovijedi i uvjerenja je prema tome od temeljne važnosti ako se želi učiniti značajni napredak u zaštiti i promicanju ljudskih prava.“