2016-09-24 17:53:00

26. nedjelja kroz godinu (C) – p. Alan Modrić


Protekle nedjelje razmišljali smo o jednom od najvećih idola ljudskog roda, koji uvelike pridonosi mnogim lošim događajima kako u općoj povijesti čovječanstva, tako i u osobnoj povijesti pojedinaca: idolu novca. I ove, 26. nedjelje kroz godinu, misna čitanja dotiču činjenicu stanja grijeha u koje klanjanje novcu može uvesti čovjeka, istovremeno upozoravajući na vječni život, odnosno bolje rečeno vječnu kaznu ako se ustraje u takvome grijehu.

Prorok Amos, kojega smo imali priliku slušati i protekle nedjelje, i ovaj puta iznosi kritiku sloja vladajućih i bogataša koji uživaju dobra ovoga svijeta u raskalašenosti, pijankama i gozbama, a da pri tome zanemaruju i odbacuju siromahe i bijedne, da zaboravljaju na slom i pad Izraelskoga naroda, koji će vrhunac doživjeti osvajanjem asirskog cara Sargona 722. godine prije Krista, i odlaskom Izraelaca u ropstvo u Babilon. Ponavlja se upozorenje koje Bog upućuje takvima: dok je prije tjedan dana govorio «Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega», ovaj puta grmi da će prvi biti prognani u Babilon upravo ti vladajući i bogataši i «umuknut će veselje raskošnika», jer su se uzdali u svoju moć i bogatstvo, a ne u Božju moć i bogatstvo njegove ljubavi.

Kako izbjeći takvu sudbinu i živjeti mirnim i spokojnim životom u Gospodinu? Odgovor na to pitanje daje nam apostol Pavao u svojoj prvoj Poslanici Timoteju: «Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!» Živeći tako svaki čovjek prije ili kasnije dolazi u stanje života i duha kada, kao i apostol Pavao, hvali i slavi Gospodina Isusa Krista nazivajući ga «Blaženi i jedini vladar, Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ».

Taj i takav Kralj kraljeva i Gospodar  gospodarâ unosi u svijet jednu svoju logiku nama ljudima, koji se tako često klanjamo idolu novca, teško shvatljivu: dok je do njegova dolaska bogatstvo i blagostanje bilo smatrano znakom Božjeg blagoslova i njegove pravde, dotle nas Isus naučava da bogatstvo može biti izvorom odvajanja Boga i čovjeka, što nam naročito predočuje u prispodobi o bogatašu i siromahu Lazaru iz Evanđelja po Luki. Bogataš uživa svoja dobra, raskošno živi i zaboravlja na siromaha Lazara, koji je zadovoljan i s mrvicama hrane koje padaju s bogataševa stola. Nažalost, ovakva situacija nam je previše poznata: cijeli narodi, pa čak i kontinenti žive u krajnjoj bijedi i siromaštvu, očekujući da «mrvice» padnu sa stola bogatih moćnika koji vladaju ovim svijetom zlouporabljujući svoje bogatstvo radi ostvarenja svojih sebičnih ciljeva. Grijeh bogataša nije u samoj činjenici njihovog bogatstva, nego u njihovoj škrtosti, okrenutosti prema samima sebi, zanemarivanju slabih, nemoćnih, siromašnih. Novac je idol ukoliko u našem srcu istisne Boga i zauzme njegovo mjesto, a ne ukoliko služi kao sredstvo s kojim iskazujemo ljubav i solidarnost drugima, a posebno najpotrebnijima takve ljubavi, solidarnosti i milosrđa.

Međutim, kao što možemo čuti iz Isusovih usta: «Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim... Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste» (Mt 25, 41.45), tako i bogataš iz prispodobe, koji je živio srcem tako daleko od Boga i siromaha, biva kažnjen s teškim mukama u paklu. I tek tada u njemu se javlja čežnja za Bogom i njegovim milosrđem, koje je za vrijeme ovozemaljskog života kompenzirao uživanjem u novcu u kojem je nalazio svu utjehu svoga života, zanemarujući jedinu pravu i istinsku utjehu i radost, onu koju daje Stvoritelj i Spasitelj. Bog mu odgovara tvrdo, ali istinito i pravedno: «Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš», dajući mu do znanja da nakon smrti više nema mogućnosti popravka i prelaska iz pakla u raj. U takvo žalosno stanje duha dolazi se jer se ne prihvaća i ne priznaje Riječ Božja i njegov Zakon, njegovih Deset zapovijedi, kao što kaže i samo Evanđelje: «Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!» I to je ona hrana, ono bogatstvo koje mi moramo skupljati tijekom našeg života: slušajući i upijajući Božju Riječ, prihvaćajući Božji nauk koji dobivamo po Crkvi, mi s vremenom odgajamo naše srce da bude spremno podijeliti drugima, posebno onima najmanjima bogatstva koja imamo, a ona nisu samo materijalna, nego tu su uključeni i naši osobni talenti, vrijeme, ljubav, strpljivost, blagost, nježnost, požrtvovnost i spremnost za druge. Čineći tako, postati ćemo doista blaženi koji će zaslužiti, ne paklene muke, nego radost i utjehu vječnog života u Očevoj blizini. Neka nas u tome našem duhovnom rastu i obogaćivanju prati i podrži Gospodin Isus Krist, a zagovara njegova i naša Majka Marija! 








All the contents on this site are copyrighted ©.