Intervju za Radio Vatikan o susretima sa sv. Majkom Terezijom

Nedavna kanonizacija Majke Terezije iz Calcutte potakla je mnoge susrete, razmišljanja o njezinu životu i radu, o njezinom svetačkom primjeru. Malo je poznato da je Majka Terezija u nekoliko navrata bila i gost Vatikanskog radija. U to vrijeme glavni i odgovorni urednik za hrvatski program bio je p. Božidar Nagy s kojim smo kratko razgovarali o njegovim susretima sa Sveticom. Poslušajte…

Pred našim mikrofonom nalazi se p. Božidar Nagy, nekadašnji urednik Hrvatskog programa Radio Vatikana. Ovih dana nalazi se u Rimu te je sudjelovao i na kanonizaciji Majke Terezije. Dobro došli u naš studio!

BN:  Hvala lijepa na pozivu i pozdrav svim slušateljima RV.

RV: Za vrijeme Vašega boravka i rada na Radio Vatikanu, često ste se susretali s Majkom Terezijom. Jedan od tih susreta bio je i onaj veličanstveni susret mladih Hrvata s Majkom Terezijom, koji ste Vi organizirali prigodom završetka izvanredne godine Otkupljenja za Cvjetnicu 1984. godine. Možete li nam ukratko prepričati Vaše dojmove?

BN: Da, to je bio za mene možda najdublji dojam koji je na mene ostavila Majka Terezija. Bilo je oko 500 stotina mladih Hrvata koji su sudjelovali na proslavi završetka Godine Otkupljenja u Rimu za Cvjetnicu 1984. g. Susret je bio u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Majka Terezija im je održala krasan govor. Poseban dojam  ostavilo je na sve nazočne kad je Majka Terezija tumačila i objašnjavala kako se cijelo Evanđelje može izraziti na pet prstiju jedne ruke. Podigla je svoju ruku i rekla: "Evo vidite. Isus je rekao sve što učinimo jednom od naše braći njemu smo učinili." Onda je rekla na engleskom pokazujući svaki prst svoje desne ruke: you did it to me. I odmah je sama prevele na hrvatski: ti si to meni učinio. "I evo," dodala je, "cijelo Evanđelje može se tako svesti na pet prstiju jedne ruke"!!!

RV: Kada je Majka Terezija 1978. godine došla u Zagreb – prvi put poslije pedeset godina nakon što je otišla u Indiju – najprije je pošla na Mirogoj posjetiti grob isusovca p. Franje Jambrekovića, koji je u Skoplju bio njezin duhovnik, a potom i posredovao pri njezinom odlasku u Indiju. Imala je veliko poštovanje i zahvalnost prema njemu. Doznali smo međutim da je isti p. Jambreković i Vama bio duhovnik. Kako je to bilo moguće?

BN: Nisam ja jedini koji je imao tu čast i sreću da nam je duhovnik majke Terezije bio i naš duhovnik. Ima nas još nekoliko isusovaca iz te generacije koji smo na životu.

Kada je došao u Skoplje 1924. kao mladi isusovac .  p. Jambreković  je bio tek na početku svoga svećeničkog djelovanja. A pri kraju svoga života   pa sve do svoje smrti 1969. g. p. Jambreković je bio duhovnik  bogoslovima u isusovačkom kolegiju na Jordanovcu. Ja sam tada bio tada bogoslov ondje pa nam je on bio duhovnik i sjećam se dobro kako nam je tada pričao o Majci Tereziji jer je tih godina ona već bila poznata po svijetu svojem karitativnim radom u Indiji. I na mene je p. Jambreković bio ostavio duboki dojam svetoga redovnika.

RV: Poznato je da se Majka Terezija angažirala i u osnivanju Doma hrvatskih hodočasnika ovdje u Rimu.

BN: Bilo je to osamdesetih godina kad je pokrenuta ta inicijativa.  Osnivački Odbor Doma odavle iz Rima upoznao s tom idejom i Majku Tereziju i zamolio njezinu najprije molitvenu pomoć. Ona je to rado učinila, ali ono što je slijedilo i što je posebno zanimljivo jest ovo: Kad sam je jednom vozio autom po Rimu na jedan susret razgovarali smo i o  tom projektu. Kod oproštaja ona je izvadila iz džepa jednu čudotvornu medaljicu dala mi je i rekla: "Uzmite ovu medaljicu i odnesite je u kuću koju biste željeli imati za Dom i ostavite je ondje. Tako ja činim kad trebam otvoriti koju kuću za moje sestre." I onda je dodala na engleskom: "I have so big faith in it. It never never fails. Ja imamo tako veliku vjeru u tu medaljicu i nikada, nikada me nije do sada iznevjerila." I stvarno smo poslušali Majku Tereziju odnijeli je u zgradu koja još nije bila naša i ubrzo nakon toga je postala naš Dom. Danas je ta medaljica  uramljena i čuva se kao dragocjena relikvija koja je ugrađena u temelje našeg hodočasničkog Dom.

Usput bih dodao još jedno malo sjećanje: Na jednom od naših susreta kad smo razgovarali o karitativnom djelovanju njezinom  i njezinih sestara ona je rekla: ali znate ja sam najprije "katolička redovnica". Još je danas vidim kako je to izrekla s puno čvrstoće odlučnosti i uvjerenja želeći time naglasiti da ona nije neka socijalna radnica nego u prvom redu redovnica koja živi svoje posvećenje Bogu, Kristu i Crkvi a kroz njih tek onda i svima koji su potrebni njegove ljubavi;

RV:  U našem arhivu sačuvala se i jedna zanimljiva poruka, koju je Majka Terezija uputila mladim Hrvatima u prosincu 1985. godine prigodom održavanja karitativnog tjedna u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

BN: Organizatori toga tjedna u Zagrebu zamolili su Majku Tereziju koja je tada bila u Rimu da im za tu prigodu uputi nekoliko riječi i ohrabri ih u njihovu karitativnom angažiranju. U svojoj poruci dotaknula je sve teme s kojima se mladi susreću u svome odrastanju i nastojala osvijetliti svjetlom Evanđelja. Ta je njezina poruka i danas veoma aktualna. Podsjećajući na  problem nezaposlenosti mladih  među ostalim je rekla: "Dragi mladi: U vinogradu Gospodnjem nema nezaposlenosti. Toliki ljudi nalaze se u tami nevjere, toliki još ne poznaju Isusa. Dragi mladi široko je Božje polje rada u kojem bi svatko od vas ako vas Isus pozove mogao najbolje iskoristiti svoje energije i svoj život za dobro ljudi."