Kanonizacija Majke Terezije: Homilija kardinala Pietra Parolina na misi zahvalnici

Kardinal Pietro Parolin, Papin državnik tajnik, predvodio je danas na Trgu sv. Petra misu zahvalnicu za kanonizaciju Majke Terezije iz Kalkute. U svojoj homiliji kardinal se prisjetio nekoliko ključnih trenutaka iz njezinog života te žeđi za Gospodinom, koja je usmjeravala svako njezino djelo.

         „Caritas Christi urget nos: ljubav nas Kristova obuzima“ bila je misao vodilja njegove propovijedi. Ove riječi, rekao je, sažimlju onaj plamen ljubavi koji je za života obuzimao – sada sv. Tereziju iz Kalkute – te koji i nas potiče da slijedimo njen primjer. Podsjetio je kako se Majka Terezija često nazivala „malom olovkom u Gospodnjim rukama.“

         „Majka Terezija“, dodao je kardinal, „bila je zrcalo Božje ljubavi i hvale vrijedan primjer služenja bližnjih, osobito najsiromašnijih, odbačenih i napuštenih.“ Prisjetio se njene stalne borbe za prava nerođenih, koja je izrasla iz toga što je uvidjela da je najgori oblik siromaštva „ne biti voljen, ne biti željen, biti prezren.“ Dodao je „kako joj je ova spoznaja pomogla da prepozna nerođenu djecu kao 'najsiromašnije među siromašnima', kao one čije je postojanje ugroženo. Nerođena djeca više nego bilo koje drugo ljudsko biće ovise o majčinoj ljubavi i brizi kao i o zaštiti društva.“

         Prisjetio se i govora Majke Terezije na dodjeli Nobelove nagrade za mir 1979. godine, u kojem je rekla da je „veoma važno shvatiti da ljubav, ako želi biti istinska, mora boljeti. Isusa je boljelo ljubiti nas, boljelo ga je.“ Dodao je kako su ove riječi „poput vrata kroz koja ulazimo u bezdan, koji je okruživao život svetice.“

          Na kraju homilije kardinal Parolin dozvao je u sjećanje dvije jednostavne riječi, koje je svetica postavila nad ulazom u svaku kuću Misionarki ljubavi: „Žedan sam.“ Te riječi, zaključio je kardinal, označuju „žeđ za svježom, čistom vodom; žeđ za tješenjem duša; da ih se otkupi iz njihove 'ružnoće' kako bi ih se učinilo lijepima i ugodnima u Božjim očima; žeđ za Bogom, za njegovom životnom i svijetlom prisutnošću. 'Žedan sam'; ovo je žeđ koja je gorjela u Majci Tereziji: njezin križ i njezino uzvišenje, njezina muka i njezina slava.“