Novo veliko istraživanje o rodnom identitetu i spolnosti

Prema novom istraživanju dvojice uglednih američkih psihijatara, većina teorija o osobama s homoseksualnim sklonostima i „transrodnim osobama“, koje su danas u javnom mnijenju prihvaćene kao istinite i konačne, nemaju znanstveno utemeljenje, a među tezama koje nisu dokazane je i ona da je homoseksualnost genetski urođena.

Dr. Lawrence Meyer i dr. Paul McHugh dvojica su znanstvenika koji stoje iza istraživanja „Seksualnost i rod“ koje je objavljeno u novom broju časopisa „The New Atlantis“ koji se bavi temama znanosti, tehnologije i etike. Njih dvojica proučili su preko 200 istraživanja o spolnosti i rodnom identitetu i došli do zaključka koji je urednik časopisa Adam Keiper opisao na sljedeći način: „Ovo izvješće pokazuje kako neke od najčešće ponavljanih tvrdnji o seksualnosti i rodnom identitetu nisu potkrijepljene znanstvenim dokazima“.

Kako su prenijele brojne agencije, a na hrvatskome portal Bitno.net, Meyer, inače znanstvenik na Odjelu za psihijatriju Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu, i McHugh, profesor pshijatrije i biheviorističkih znanosti na medicinskom fakultetu istog sveučilišta, bavili su se tezom genetske urođenosti homoseksualnosti.

Ustvrdili su kako dosadašnja istraživanja tu tezu ne dokazuju. Prema autorima, doista postoje istraživanja koja su ukazala na određenu ulogu koju genetski čimbenici mogu imati u formiranju „spolne orijentacije“ (izraza za koji smatraju da je znanstveno sporan zbog prevelike “elastičnosti” u značenju), ali to nisu doista i dokazala. S druge strane postoje i brojna istraživanja koja su pokazala da spolna orijentacija nije unaprijed određena i da postoji čitav niz čimbenika koji je formiraju.

„Pitanje je li homoseksualnost urođena i dalje traži razjašnjenje. Nema niti jednog dokaza da je seksualnost neke osobe, bila ona gay ili heteroseksualna, određena genetski“ – napisali su autori. Kao čimbenike koji utječu na seksualnost autori su naveli društveni kontekst i u njemu prevladavajuće vrijednosti, ali su skrenuli pažnju i na istraživanja koja su utvrdila povezanost između spolnoga zlostavljanja u djetinjstvu i kasnije homoseksualne orijentacije. Pri čemu su naglasili da ta korelacija mora biti još istražena.

Autori su potom naglasili kako treba znastveno preispitati tezu da osobe koje osjećaju homoseksualne sklonosti trebaju te sklonosti i izraziti ili prakticirati. „Postoje razlozi zbog kojih trebamo sumnjati u tvrdnju da osoba koja želi živjeti sretan i ispunjen život mora, kako se tvrdi, otkriti vlastitu seksualnost i potom je izraziti kroz određenu spolnu praksu. Možda bi bilo bolje razmisliti o tome kakvo je to ponašanje, bez obzira je li riječ o seksualnosti ili drugim područjima života, koje može voditi do ispunjenog i radosnog života, a koje od njega udaljava“ – napisali su.

Cijelo jedno poglavlje posvetili su potkrjepljivanju te teze. U njemu upozoravaju na visoku stopu mentalnih bolesti i spolnoga nasilja među pripadnicima LGBT populacije, koju potvrđuju sva istraživanja. Autori zatim dovode u pitanje ideju da se te poražavajuće statistike mogu objasniti samo čimbenikom „socijalnog stresa“, odnosno „stigmatizacijom“ gay osoba u društvu. Prema njima, ta stigmatizacija može stvarati emotivne rane, ali istodobno naglašavaju kako je vrijeme za opsežnija istraživanja o tome što uzrokuje tako visoku razinu mentalne nestabilnosti među osobama koje prakticiraju istospolne odnose – istraživanja koja bi potom vodila odgovarajućim sustavima medicinske i psihološke skrbi.

Autori su zaključili kako nema znanstvenog dokaza za teoriju da je „rodni identitet stalna kategorija kod ljudskih bića koja je neovisna o njihovom biološkom spolu“. „Novija feministička teorija“ – objasnili su – „ustraje na ideji da je rod samo društveni konstrukt, te poziva na ‘razgradnju rodnih uloga’ i stvaranje društva u kojem će biti irelevantno tko je što, što čini i s kim vodi ljubav. Znanstvena definicija biološkog spola je za sve ljude jasna i stabilna te odražava biološku stvarnost koja ne proturječi iznimkama u uobičajenom spolnom ponašanju.“

„Ta stvarnost ne može biti promijenjena – ni medicinskim zahvatima, ni društvenim konstruiranjem. Suprotno tome. rodni identitet je psihološki i socijalni pojam koji nije precizno definiran i malo je znanstvenih dokaza da je urođena biološka kategorija“ – istaknuli su znanstvenici, dodajući: „Biološke činjenice ne smiju biti zaboravljene u žaru stvaranja novih društvenih agendi“.

Zanemarivanje ovih činjenica posebno je zabrinjavajuće u svijetlu sve češćih operacija promjene spola i hormonalnih terapija za djecu, pri čemu su neka od njih stara svega 2 godine. „Duboko nas zabrinjava što su ovi zahvati i terapije potpuno nerazmjerne razini stresa koju doživljavaju djeca“ kojoj je dijagnosticiran raskorak između roda i spola. Ti zahvati su osim toga „potpuno preuranjeni jer većina djece“ s problemima rodnoga identiteta „prestaje imati te probleme u kasnijim godinama, što su pokazala istraživanja. Također, nedostaje istraživanja koja bi ispitala dugoročnije posljedice takvih zahvata“ – stoji u istraživanju.

Dr. McHugh je rekao kako su dvije zabrinjavajuće pojave potaknule njega i kolegu na ovo istraživanje: povećana razina mentalnih bolesti među LGBT stanovništvom i trend medicinskih zahvata nad djecom koja se ne poistovjećuju sa svojim spolom, pa ih se podvrgava hormonalnim terapijama ili u nekim slučajevima operacijama „promijene spola“. „Živimo u vremenu kada ljudi traže znanstvene dokaze da je antibiotik koji piju zdrav za njih. Ali, upravo bez ikakvih dokaza žele raditi takve radikalne zahvate nad svojom djecom i zato prosvjedujemo protiv toga“ – rekao je.

Znanstvenik je pojasnio da je svrha novog istraživanja bila preispitati uobičajene tvrdnje koje se u javnosti čuju o homoseksualnosti i rodu, a koje nemaju znanstvenog utemeljenja. „Mislimo kako je vrijeme da čujemo što znanost ima reći o tim pitanjima“ – zaključio je.

Video-uvod (na engleskom jeziku) u novo istraživanje možete pogledati ovdje: