2016-05-29 16:29:00

Nazorova poezija religioznoga nadahnuća - Marito Mihovil Letica


Povodom 140. obljetnice rođenja Vladimira Nazora, prilog o njegovoj poeziji religioznoga nadahnuća pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

″... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje, / Napete kao strune. Golema harfa sja. / Mnogo je ruku dira. – Nebesa zabrujaše, / I sluša zemlja sva. / Mir je na vodi, muk je u docu i luzima, / Al čujem velje srce, gdje kuca sred dubine: / Bojiš se, zemljo majko, da onim pod prstima / Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine. / ... Zemniče, čuješ poj? / Šumi ko srebrn-more, / Zuji ko pčelâ roj. / I pjeva: ′Sv′jet je lijep, a život dar je s neba, / Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad. / Pa gutaj vatru moju i siši mi ml′jeko moje, / I bit ćeš sveđer mlad. / ... Oh, sunca, sunca, sunca! / I vonja sa doline / I vjetra sa vrhunca! / ... Zemniče, ja sam pjan. / Gle, iza žbuna viri, / Pomamnu pjesmu sviri / Na fruli nagi Pan.′ // I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče / Svoj trohej zagušljivi, svoj zvučni, teški jamb. / Podne je. – Kao voda tišinom razl′jeva se / Sunčani ditiramb.″

Bijaše to završni dio pjesme ″Cvrčak″, koju je 1909. napisao 33-godišnji Vladimir Nazor. U dotičnome njegovu lirskom izričaju susreću se, međusobno prožimaju te plodonosnu sintezu stapaju dva dijalektički suprotstavljena elementa – apolonska trijezna harmonija te dionizijska orgijastička opijenost – dvije izvorne životne snage klasičnoga grčkog, antičkog svijeta, koji je transponiran u praiskonske mediteranske, arkadijske krajolike Nazorova djetinjstva i prve mladosti: otok Brač i poluotok Istru. Pjesma ″Cvrčak″ jest veoma uspio ditiramb, slavospjev: veliča se u njemu priroda i slavi život, čini se to emocionalno i afektivno ugođenim tonalitetom koji nabujao je od životne snage te uzvišen do zanosa, tonalitetom himničkim. U dobro nam poznatome, iz školskih klupa, stihu ″I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče″ razabiremo aliteracijsko izmjenjivanje suglasnika /c/ i /č/, čime je postignut dojmljiv glasovni simbolizam; k tome razaznajemo i onomatopeju, glasovno oponašanje zvukova iz prirode. U Nazorovoj pjesmi ″Cvrčak″ sva je priroda, i živa i neživa, prožeta duhom, oduhovljena, vitalizirana. I živi i neživi svijet slave blagodati neba, blagodati Bogom danog života.

A pjesma ″Komet″, objelodanjena 1931., kada je Nazor imao 55 godina, doista se iskazuje, u posve određenu smislu, kao tegobnim životom prouzročeno preispitivanje, nadopisivanje i natpisivanje stihova iz ″Cvrčka″. Citiram fragmente pjesme koja već naslovom ″Komet″ ukazuje na besciljni put, na pad, na rasap, ništavilo, na pad u prazninu:

″I mene jednom poveo je Duh / Na br′jeg i reko: ′Gledaj. Ja ti / Sv′jet drugi ne ću, nit bih mogo, dati. / Al dajem tebi takav vid i sluh / Da sve će stvari progovorit za te / Otvarajući jaz dubljine svoje, / Gdje leže tajne samo meni znate. / I sve će biti tvoje.′ // [...] I svega što se sveđ u meni / Gomila, raste, talasa i pjeni, / Do gađenja sam davno sit. / U punu sv′jetlu nema zv′jezda, / U gromkoj r′ječi nema duše. / U šumi što je bez kiše i tmuše, / Već davno nigdje gn′jezda. / Sam ne znam više kuda da se maknem; / I sve se bojim, kad se nečeg taknem, / Da ne dignem novi zid. [...] // Na vrh je br′jega poveo me Duh / I u med stvori sok u mome plodu, / I pretvori u nektar moju vodu, / I u zlato moj kruh; / A ja sam gladan brašna, žedan kapi / Iz vrela, željan soka. / Što Hrist se njega na raspelu napi / Iz spužve; i ja hoću / Mraka, što nosi roj zvijezda noću; / I željan sam praznine, / Kroz koju može da se duša vine / Slobodna, laka. – Lišiti se hoću / Zemaljske sve težine / I istrgnuvši svim se zakonima, / – Ko komet koji luta / Bez t′jela, i bez cilja, i bez puta – / Prošetati se praznim prostorima.″

O Nazorovu egzistencijalnom, životnom i pjesničkom sazrijevanju, o njegovim preokupacijskim i motivacijskim mijenama, piše akademik Nedjeljko Mihanović, ponajbolji poznavatelj Nazorova opusa, svojim lucidnim uvidima vješto uobličenim u gipku i elegantnu rečeničnu skladnju osobite ekspresivnosti:

″... Nazor nakon silovite subjektivnosti mladenačkih poganskih, ditirambskih uzbuđenja ulazi u tajanstvenu duhovnu smirenost, u kojoj pronalazi magične odraze svojih subjektivnih reakcija. U duhovnoj smirenosti izražen je stav o životu u oštroj suprotnosti spram njegova gledanja svijeta u prvoj legendarno-mitološkoj fazi pjesničkog doživljavanja svijeta. Polazi od Mita k Logosu, od panteističke ideje neprekidnog kretanja i razvoja do egzistencijalnog straha pred ništavilom. To je aristotelsko pročišćavanje dionizijskih zanosa i poganskih strasti. Smiruje se onaj borbeni duh koji se propinjao u svojim mladenačkim protuberancama naturalističke snage i u iskonskim strastima ekstatične poezije. Žarke boje ispunjene atmosferom silovitih poganskih, herojskih, divovskih, mitskih, ditirambskih i dionizijskih mediteranskih slika, sve jače zasjenjuje magična lirska esencijalnost kršćanskih biblijskih i mističnih motiva. / Poganizam i vitalizam nadvladani su  spiritualizmom, koji se uzdizao prema ezoteričnom, mističnom i tajanstvenom životu svemira. Mitološko se preobražava u spiritualno i introspekcijsko. Asiški duh je sve jače prodirao u Nazorovu lukrecijevsku i rousseauovsku prirodu. Slika svijeta je uzdignuta do epifanije nadnaravnoga i Apsolutnoga.″

Te se Mihanovićeve rečenice nahode u njegovu predgovoru zbirci pjesama naslovljenoj ″Ja vjerujem″ a podnaslovljenoj ″Poezija religioznog nadahnuća″, gdje su po prvi put na jednome mjestu objavljene sve pjesme Vladimira Nazora koje tematiziraju religiozne sadržaje, uključujući i pjesme koje na bilo koji način upućuju na onostranost, na transcendenciju. Rečenu knjigu Nazorovih sabranih religioznih pjesama objelodanila je izdavačka kuća Glas Koncila, Zagreb, 2014.

Dragi slušatelji Vatikanskoga radija, u sljedećem prilogu bit će više govora o dotičnoj Nazorovoj zbirci pjesama religioznog nadahnuća, također o njegovim pismima dr. Ljubomiru Marakoviću, zatim o zapisima koji ukazuju na Nazorov nedragovoljni odlazak u partizane, te o njegovoj smrti i njegovu sprovodu, koji je, usuprot pjesnikovoj izičitoj želji, bio državni i komunistički umjesto crkveni i katolički.








All the contents on this site are copyrighted ©.