Praštanje pobjeđuje mržnju

Prije 35 godina, poslije podne 13. svibnja 1981. godine, Ali Agča je s dva hitca iz samokresa pogodio svetoga papu Ivana Pavla II. Kao i danas, bio je blagdan Gospe Fatimske. Papa je uvjeren da ga je zaštitila Marijina ruka. Metak, koji je probušio grudni koš i trebao ga ubiti, ugrađen je u krunu kipa Gospe Fatimske.

Na Trgu se svetoga Petra 13. svibnja slavila Fatimska Gospa. Po običaju, prigodom općih audijencija, papa Ivan Pavao II., stojeći na nogama, iz papamobila pozdravlja i blagoslivlja hodočasnike. To je trenutak radosnoga susreta i srdačnosti između Pape i vjernika: dodir ruke, razmjena osmjeha, dijete nježno prihvaćeno u naručje. Narod ne zna, ali Papa namjerava objaviti ustanovljenje Papinskoga vijeća za obitelj. Navještaj će biti odgođen. Nad Rimom su se nadvili olovni oblaci, gotovo najavljujući da će se nezamislivo uskoro ostvariti.

Nezamisliva stvarnost

Trgom se u sedamnaest sati i sedamnaest minuta razlila prigušena jeka. Nema sumnje: riječ je o pucanju iz vatrenoga oružja. U automobilu Papa pada na ruke svojega tajnika Stanislava Dziwisza. Strah se uvukao u narod. Neki vjernici glasno plaču, neki se bacaju na koljena, neki pak stišću krunicu i mole. Ni naš novinar, zadužen za izvještaj s opće audijencije, sasvim izbezumljen, ne zna što reći:

Ljudi su na nogama. Svi su na nogama, gotovo i ne spominje tragični prizor koji s mnoštvom promatra. Svi su nijemi, čekaju novosti. Pucano je na Svetoga Oca, zacijelo je pogođen. Pogođen je, vidjeli smo ga položena u otvorenom papamobilu koji je velikom brzinom ušao u Vatikan. Evo, prvi put se govori o terorizmu i u Vatikanu. Govori se o terorizmu u gradu iz kojeg su uvijek polazile poruke ljubavi, sklada i pomirbe – kazao je tada naš novinar.

Svijet u neizvjesnosti za život Karola Wojtyłe

         Bili su to trenutci uzrujanosti, pomutnje. Trgom kruže protuslovne vijesti o atentatoru, o ispaljenim hitcima, poglavito o stanju ranjenoga Pape. Čuje se neka sirena, kola hitne pomoći. Potvrdio je to i glavni ravnatelj Radio Vatikana pater Roberto Tucci, koji se s Trga svetoga Petra javio: „Ovdje pater Tucci, s Trga svetoga Petra. Još se ništa ne zna. Vidio sam kako u sedamnaest sati i 29 minuta iz Vatikana velikom brzinom izlaze kola hitne pomoći. Rečeno mi je, ali ne znam je li istina, da je Papa u kolima krenuo prema bolnici Gemelli – kazao je pater Tucci.

Radio Vatikan objavio ishod kirurškog pothvata u bolnici Gemelli

Vožnja od Vatikana do bolnice traje samo petnaest minuta, a ipak je beskrajna. Papa je u hitnim kolima, prisjeća se osobni Papin liječnik Renato Buzzetti, „bez prestanka molio na poljskom: 'Moj Isuse, Majko moja“. Kirurški je zahvat dug, vrlo složen: Papa je izgubio mnogo krvi, teško je ranjen na više mjesta, a najviše zabrinjava perforacija crijeva. Kirurg koji operira primjećuje da je metak imao neobičnu putanju: Papa ne bi preživio da je metak skrenuo par milimetara. Činilo se da se vrijeme zaustavilo dok je trajala operacija. Obavijesna su sredstva cijeloga svijeta zabrinuto čekala ishod operacije. „Zahvat je trajao četiri sata i dvadeset minuta“, izravno izvještava američki kanal Abc-ja i dodaje: „Radio Vatikan je javio da Papino stanje nije teško“.

Papa oprašta napadaču, preporuča se Mariji 'Totus tuus Maria'

Milijuni vjernika, okupljeni na molitvi u svakom dijelu svijeta i poglavito u Poljskoj, mogu odahnuti. U rukama je talijanske policije mladi Turčin Ali Agča. Upravo se njemu papa Ivan Pavao II. obratio u prvom govoru prije molitve Kraljice neba, nakon atentata koji mu je gotovo okončao život. Sveti Ivan Pavao II. 17. svibnja 1981. godine govori iz kreveta u bolnici Gemelli.

„Srdačno vam zahvaljujem na vašim molitvama i blagoslivljam sve. (…) Molim se za brata koji je pucao u mene, iskreno sam mu oprostio (…) Tebi Marijo, ponavljam: 'Sav sam tvoj'“. Povjeravanje Mariji i oprost, već su resili život i učiteljstvo Pape, a nakon atentata se stapaju s likom i svjedočanstvom Karola Wojtyłe. Oprost, izgovoren drhtavim glasom odmah nakon atentata, papa Ivan Pavao II. je za Božić 1983. godine u rimskom zatvoru Rebibbia osobno izrazio „bratu koji ga je ranio“.

Pontifikat svetoga Ivana Pavla II. u znaku Gospe Fatimske

Gospi je predao cijeloga sebe, svoje srce i svoj život. Točno godinu dana nakon atentata , 13. svibnja 1982. godine, Papa je u Fatimi u marijanskom svetištu da Gospi zahvali jer mu je spasila život. Ivan Pavao II. ni malo nije sumnjao da je Marijina ruka „upravljala putanjom metka, a umirući se Papa zaustavio na pragu smrti“. „Totus tuus Maria“, njegov moto s biskupskoga grba postao je molitva koju će papa Karol Wojtyła ponavljati sve do posljednjeg trenutka zemaljskoga života: „Tebi se povjeravam i još jednom izjavljujem: Sav sam tvoj, Marijo. Sav tvoj! Amen“.