Pedofilija šteti vjerodostojnosti Crkve

“Etudes”, časopis francuskih isusovaca, u uvodniku svibanjskog broja, naslovljenom „Istina  će vas osloboditi“,  govori o pedofiliji u Crkvi. Tekst govori o brojnim događajima i novinskim izvještajima koji su u žarište  javne rasprave ponovo doveli spolno zlostavljanje maloljetnika. Događaji su to poput filma „Spotlight“, pobjednika Oskara, koji govori o glasovitom istraživanju lista 'Bostone Globe' od 2001. godine o biskupijskom zataškavanju brojnih slučajeva dugovremenih zlostavljanja maloljetnika. Tragediju je okončala ostavka američkoga nadbiskupa, kardinala Bernarda Lawa.

Potom je bilo svjedočenje kardinala Georgea Pella, pročelnika Tajništva za gospodarstvo, pred Australijskim povjerenstvom koje istražuje pojavu zlostavljanja maloljetnika u državi, Crkvi i općenito u društvu. Svjedočenje je kardinala izazvalo veliku svjetsku galamu i pozornost. Isto tako francuski je sud podigao veliku medijsku prašinu optužujući kardinala Philippea Barbarine, lionskoga nadbiskupa, da je zataškao neke slučajeve zlostavljanja, a na optužbe pokušava odgovoriti Crkva u Francuskoj.

Prema časopisu, treba istaknuti nekoliko činjenica: sablazan zlostavljanja osim što je u sebi zlo, nanosi veliku štetu žrtvama, potkopava katolički moral, naročito spolni, koji je vrlo zahtjevan, čijem pak promicanju umnogome štete ti događaji, a velika se šteta nanosi i samom kršćanskom svjedočenju. Ističe se dakle kako je nametanje šutnje žrtvi, što je dokazano u mnogim slučajevima, poglavito onima koji su se davno dogodili, isto kao i ponovno zlostavljanje žrtve. Još je jednom napomenuto kako je očuvanje dobroga glasa ustanove u odnosu na počinjeni zločin često važnije od nasilja koje je podnio maloljetnik. Razne norme i osjetljivosti koje su uveli papa Benedikt i papa Franjo, a odnose se na zlostavljanje djece, u stvarnosti se mjesnih crkvi ne osjećaju uvijek, klerikalizam još uvijek prevladava (i ne treba ga brkati s poslušnošću) – stoji u uvodniku.

Od Benedikta XVI. sve do danas službeni je crkveni nauk vrlo jasan i odlučan u osudi tih čina, glede obveze da se privedu pravdi svećenici, mogući krivci, njihova udaljavanja od rada s mladima i isključivanja iz svećeničkoga staleža. Razvidan je pak raskorak između načela i prakse. Još uvijek često prevladava želja da se zaštiti dobar glas ustanove nad njegom i učinkovitim slušanjem žrtava, naprotiv kultura tajne nameće šutnju i tamo gdje je govor oslobađajući.

Crkva je još uvijek i u sekulariziranim društvima cijenjena odgojna ustanova, a neće joj se oprostiti zbog njezinih protuslovlja između uzvišenoga zahtjeva njezine poruke i ponašanja onih koji su zaduženi za širenje kršćanske poruke. U uvodniku je opisan i psihološki okvir zloporabe nad maloljetnikom, koji zbog sramote i šoka ne teži pripovijedanju onoga što mu se dogodilo, čak i vrlo dugo vremena. Stoga je još potrebnije, smatra se, da se žrtvama omogući slobodan govor. Naprotiv, nametanje šutnje žrtvama, ili davanje do  znanja da njihove ispovijesti uznemiruju, isto je kao ponovno zlostavljanje – smatra člankopisac.

Sablazan svećeničke pedofilije predočava nam svećenika kao 'Božjega čovjeka', koji živi odvojeno, različito od drugih ljudi. Mladić ga zamišlja i gleda takvoga – istaknuto je u uvodniku, jer mu je kao takav predstavljen, i stoga je sklon sasvim mu se povjeriti. Zlorabiti to pouzdanje i nametnuti mu gospodarski odnos koji uništava njegovu intimnost, znači u mladiću uništiti svaku sposobnost da s drugima uspostavi istinski odnos povjerenja. Onaj koga se smatralo prijateljem, naprotiv ima izgled nekoga pljačkaša – stoji u uvodniku.

Uvodnik se dakle poziva na evanđelje i na činjenicu da se sam Isus predstavlja kao prijatelj djece, koji ih priznaje osobama a ne stvarima koje se može koristiti po vlastitoj želji. Kada su žrtve pozvane da slobodno govore o svemu, onda ne izostaju pozitivni plodovi. A to potvrđuje slučaj Njemačke gdje su biskupi 2009. godine otvorili besplatni telefonski broj za prikupljanje njihovih svjedočanstava. U mnogim su državama potom ustanovljena neovisna povjerenstva, a zahvaljujući njihovim naporima ugledale su svjetlo činjenice koje su dugo opterećivale sjećanje žrtava.

Uvodnik osim toga podsjeća kako je na Papinskom sveučilištu Gregoriana, u Rimu, ustanovljen Centar za zaštitu djece i počeo s radom u veljači 2015. godine, čiji je cilj osposobiti odgovorne Crkve kako bi se mogli sučeliti s problemom i razvijati program za suzbijanje zlostavljanja. U Francuskoj je biskup Orleansa msgr. Jacques Blanquart otvorio prihvatni centar u kojem rade dragovoljci, među njima jedan psihoanalitičar, terapeut, jedna žrtva, a otvoren je i besplatni telefonski broj za žrtve. U kršćanskoj tradiciji vlast mora služiti najslabijima, inače navještaj gubi na vjerodostojnosti – stoji u zaključku uvodnika.