2016-04-30 17:26:00

Razmišljanje uz misna čitanja 6. vazmene nedjelje - vlč. Marijan Vukov


Dragi slušatelji, u svetopisamskim odlomcima na 6. vazmenu nedjelju, liturgijske godine C, nastavljamo slušati kako prva Crkva živi i djeluje nakon Isusova uskrsnuća. Razmišlja vlč. Marijan Vukov 

U prvome čitanju u 15. poglavlju Djela apostolskih, sveti pisac nam govori o stanju u prvoj kršćanskoj zajednici. Naime, nije ona bila savršena i ujednačena u svim svojim okvirima: budući je satkana od ljudi, vidimo da su neizbježna međusobna nerazumijevanja i različitost mišljenja. Ono što bi nama danas trebala biti poruka jest da nema rješenja u ustrajavanju i nametanju vlastita mišljenja nego u suradnji i dogovoru sa onima koji imaju autoritet u određenom području. Tako slušamo da su neki učenici uzašli u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi pitanja „treba li se po Mojsijevu zakonu obrezati kako bi se spasili“. Apostoli pritom izabiru kršćanske muževe šaljući ih zajednicama kojima je potrebno razjašnjenje i pouka. Pritom vidimo da je riječ o poticajnom pismu koje je nastalo uz prisustvo Duha Svetoga. Neka i nama to bude poticaj i primjer: u životnim nedoumicama, neshvaćanjima i nesporazumima bolje izostaviti svađu i sukob. Pritom također, ne ustručavati se tražiti pomoć, savjet i razjašnjenje od naših bližnjih, od onih koji su postavljeni da upravljaju određenom zajednicom, institucijom, kakvom organizacijom ili pak Crkvom. I pritom moliti se Duhu Svetomu kako bismo mogli razaznati i spoznati koji je put ispravan.

U svetom Evanđelju po Ivanu, slušamo našega Gospodina koji veli da onaj koji Isusa ljubi i čuva njegovu Riječ jest u zajedništvu s Ocem. A sam spomen Isusa i Oca njegova svakako znači i zajedništvo sa Duhom Svetim. Krist nam poručuje: “Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh”. Stoga, zajedništvo s Onim čija se Riječ i Poruka propovijedaju svakako da znači i zajedništvo sa Duhom Svetim. I upravo u ovom liturgijskom vremenu, dok Crkva 50 dana slavi svetkovinu Uskrsa, iščekujemo ispunjenje Božjega obećanja: prisustvo i pomoć Onoga koji će nas braniti i trajno nas podsjećati na Isusove spasiteljske riječi.

Draga braćo i sestre, na koncu bih još spomenuo da je 1. svibnja u liturgiji Katoličke Crkve spomendan sv. Josipa Radnika. S obzirom da on ove 2016. g. pada na Dan Gospodnji, na nedjelju, izostavlja se. A gdje se sv. Josip Radnik slavi kao svetkovina, prenosi se na ponedjeljak, 2. svibnja. Uputno je stoga napomenuti u svjetlu ovoga marljivoga i šutljivoga radnika, velikoga i svetoga Josipa, koji je i samog Isusa Krista naučio biti vrijednim i požrtvovnim radnikom, o smislu i potrebi ljudskoga rada. Tako nas i Majka Crkva uči da rad nije samo nešto što jednostavno postoji u ljudskoj zajednici kako bi čovjek mogao opstojati, nego nas i podsjeća da rad naših ruku jest sudjelovanje u Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi na drvetu križa. Zato je rad, koje god vrste, ako je usmjeren na dobro bližnjih ujedno i naš sveti, kršćanski zadatak. Sjetimo se stoga, draga braćo i sestre osobito danas, pa čak i svaki dan, u našim molitvama: upućivati Svemogućem Bogu zahvalu što imamo posao, što našim radom možemo prehraniti svoju obitelj. Također, sjetimo se u našim molitvama i onih koji bi htjeli raditi ali su nažalost bez posla! Niti ne zaboravimo moliti za one koji trenutno rade a u njihovoj sredini se masovno dijele otkazi te im sudbina visi o koncu. Neka nas dobri Bog čuva i prati po zagovoru sv. Josipa Radnika. Amen.








All the contents on this site are copyrighted ©.