Osvrt na knjigu "Bestemeljni Bog, čovjek i svijet"

Osvrt na knjigu Marijana Augusta Rogine “Bestemeljni Bog, čovjek i svijet” – pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

Još se i danas mnogi sjećaju niza rasprava vođenih pred kraj 1960-ih u kojima sudjelovatelji bijahu svećenik isusovac, kasnije biskup, Mijo Škvorc i Branko Bošnjak, filozof marksističkog usmjerenja i ateističkog uvjerenja. Mijo Škvorc, pozivajući se na sv. Tomu Akvinskoga, često je pritom govorio da možemo spoznati istinu da Bog jest, odnosno znati za Božju egzistenciju, ali ne možemo spoznati Božju bît, ono što Bog jest, Njegovo štostvo iliti esenciju. Pater Škvorc napominjao je da Bog nije “causa sui” (uzrok samoga sebe), nego “ratio sui” (dovoljan razlog samoga sebe), budući da je Bog takvo biće koje u svojoj punini ne treba nikoga da ga uzrokuje jer u sebi samome ima svu svoju opravdanost, samim time što postoji. Na te razložne i duboke aristotelovsko-skolastičke filozofijske argumente odgovorio je Branko Bošnjak sofističkom doskočicom nedostojnom ozbiljnoga filozofa; naime, uzvratio je upitavši: “Ako je svijet stvorio Bog, tko je stvorio Boga?”

Taj se dijalog odvio na izuzetno posjećenoj tribini u Studentskome centru u Zagrebu, o čemu možemo više pročitati u knjizi “Marksist i kršćanin” (Zagreb, 1969.) koju zajedno su objavili Bošnjak i Škvorc. Na sve to podsjetio me naslov jednoga nedavno objavljenog djela: “Bestemeljni Bog, čovjek i svijet”. Značenje i smisao naslova obrazlaže autor ovako:

“Izraz 'Apsolut' dolazi od latinske riječi 'absolutum' i doslovno znači: odriješeno ili oslobođeno od svih uvjeta i ograničenja te predstavlja istoznačnicu za božanstva, za vječnu osnovu svemira i za ono što je savršeno u svim vlastitostima. U skolastičkoj filozofiji Apsolut je oznaka za Boga, a u idealističkoj filozofiji izraz za bît svega. Dijalektički materijalizam [odnosno marksizam – nap. M.M.L.] ga odbacuje te priznaje samo materijalni svijet koji je u vječnom pokretu. Takvo mišljenje je potpuno pogrešno, danas je znanstveno dokazano da svemir nije vječan i nije u vječnom kretanju. U našem slučaju Apsolut znači: Bog, 'Onaj koji jest', 'Stvoritelj', 'Pratemelj', 'Bestemeljni' itd. Stvoritelj svega što na bilo koji način postoji nema nikakvog izvanjskog temelja koji bi ga utemeljio. Pismo kaže: '... osim mene Boga nema. [...] nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo' (Iz 45,5-6). Dakle, on je bestemeljni temelj svega što postoji: ideja, načela, zakona, bića, svjetova... Njega nije nitko pozvao u postojanje, on je za nas neizreciv, sâm je po svojoj naravi u postojanju kroz svu vječnost kao 'Onaj koji jest'.”

Tako je teološko-metafizičko-kozmološki naslov “Bestemeljni Bog, čovjek i svijet” objasnio autor knjige Marijan August Rogina. Slijede njegovi sržni biografski podatci.

Rodio se 1939. nadomak Zagreba, u Poljanici Bistranskoj, naselju na sjeverozapadnim obroncima Medvednice. Ono što biografiju Marijana Augusta Rogine čini neobičnom i osobito zanimljivom jest širok i raznovrstan slijed zvanja odnosno obrazovnih profila, što ih je stjecao kroz razdoblje duže od šest desetljeća: automehaničar, profesionalni vozač cestovnih vozila, strojarski tehničar i strojarski inženjer. Po odlasku u mirovinu upisao je studij teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te potom studij filozofije i religijskih znanosti na zagrebačkome Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Završivši dotične studije stekao je na KBF-u zvanje teologa te na FFDI-u diplomiranoga filozofa i religiologa. U bilješci o autoru predstavio se, među inim, sljedećim rečenicama:

“Siguran je da nije u postojanju voljom materije, nego po volji 'Onoga koji jest' oduvijek i zauvijek. Uvjeren je da čovjek sâm po sebi, bez poticaja 'odozgo', teško može nešto vrijedno učiniti. Isus kaže: '... Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa' (Iv 15,5). Vjeruje da će po bezgraničnom milosrđu Krista Gospodina, iako grešan čovjek postići svoje pravo dovršenje u ovom svijetu. Također se nada, da će poslije zadnjeg izdisaja postići potpunu sreću u procvatu vječnog života, i da će u radosti svekolike djece Božje kroz svu vječnost iskazivati slavu i čast našemu dragom Bogu.”

Ono što treba istaknuti jesu izvorne Roginine misli o tri svijeta: ovostranosti, onostranosti te raju ili kraljevstvu Božjemu. O tome čitamo:

“Ovostranost i onostranost nisu savršeni svjetovi. U njima postoje razumska bića koja imaju mogućnost izbora: činiti dobro ili zlo. Mlađi, treći svijet, raj, potpuno je uspostavljen Isusovim uskrsnućem. Isus kaže učenicima: 'A kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući k sebi' (Iv 12,32) ili ʹIdem pripraviti vam mjesto [...] da i vi budete gdje sam ja (Iv 14,2-3). Raj je savršeni svijet u kojem nema zla ni zlih bića. Temelji se na preobrazbi postojećeg materijalnog i duhovnog svijeta, a glavno obilježje mu je mir, radost i ljubav...”

Treba kazati da knjiga sadrži 480 stranica te je sastavljena od tri dijela, koji obuhvaćaju teološke i filozofske spoznaje i razmišljanja o Bogu te prirodoznanstvene, filozofske i teološke spoznaje o čovjeku i svijetu. Prvi je dio naslovljen “Svemir, život i čovjek”, gdjeno je riječ o povijesnome razvoju znanosti o svemiru, o nastanku svemira i njegovu ustroju, o mikrosvijetu i njegovim strukturama te o pojavi života i čovjeka. U drugome dijelu, “Religije svijeta i mudroslovlje”, autor govori o istočnim religijama (hinduizmu, budizmu, kineskim i japanskim vjerovanjima), zatim o židovstvu i islamu, o kršćanstvu, također o istočnoj misli o prapočelu te naposljeku o Bogu u filozofiji Zapada (od grčke i rimske filozofije do suvremenih promišljanja). “Tri paralelna svijeta” naslov je trećega dijela knjige, iz kojega čitatelj može mnogo toga saznati o svemiru i čovjeku kao vrlo zagonetnim stvarnostima, o kritici religijâ i nekih filozofijskih mišljenja, o Bogu Stvoritelju i svjetovima, o jednome Trojedinom Bogu i kršćanstvu te o Katoličkoj Crkvi, gdjeno je riječ o katolicizmu kao izvornoj struji kršćanstva, o moralu, praštanju te o mogućnostima vječnoga života ili pak potpunoga poništenja.

Knjiga je objavljena u Zagrebu 2015., u autorovoj nakladi. Posrijedi je sadržajno i obuhvatno djelo; marno skupljene, sustavno razvrstane i zanimljivo predočene građe. Autor zauzetno dohvaća i posreduje gotovo sve bitne probleme čovjekove egzistencije, upućeno govori o Velikome prasku i kvantnoj teoriji, o čovjeku i njegovoj kulturi, o povijesti kršćanstva i drugih religija itd. K tome se osvrće na neke nedovoljno precizne izričaje u glavnim katoličkim molitvama te predlaže ispravna poboljšanja. Zainteresiranomu čitateljstvu preporučujem ovu pravovjernu i vrijednu knjigu Marijana Augusta Rogine, uz napomenu da je dostupna u vjerskim knjižarama na zagrebačkome Kaptolu te u knjižnicama većih hrvatskih gradova.