Tko su bili i što nam danas kazuju tri kralja: Gašpar, Melkior i Baltazar?

Tko u ono vrijeme bijahu i što nama danas kazuju tri kralja: Gašpar, Melkior i Baltazar? – prilog pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

″Tri kralja jahahu / s onih sunčanih stran; / tri dara nošahu: / mir, zlato, tamijan. // Tri kralja dođoše / pred grad Jeruzalem, / pitajuć za mjesto / gdje Isus se rodi.″

Čuli smo prve dvije kitice pjesme ″Tri kralja jahahu″. Pjesma je pučka, pripada hrvatskoj tradicijskoj kulturi, a potječe, sudeći po dostupnim podatcima, iz Kastva, slikovita gradića nadomak Rijeke i Opatije. No dotična se pjesma, zbog izuzetne ljepote i prisnosti te osobito izražajne pučke pobožnosti, proširila i udomaćila u doista svim krajevima gdje žive Hrvati.

O, recimo to tako, pretkršćanskome događaju što prethodio je sceni koju će kršćanska umjetnost i ikonografija tijekom mnogih stoljeća nazivati ″Poklonstvo kraljeva″ ili ″Poklonstvo mudraca″, čitamo u Matejevu evanđelju retke: ″Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: 'Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.' ″ (Mt 2,1-2).

Primijetimo da Matej umjesto ″kraljevi″ rabi izraz ″mudraci″. U grčkome se izvorniku nahodi višeznačan izraz ″magos″ koji može značiti 'mudrac', 'učenjak', 'svećenik', 'vjerski propovjednik', 'čarobnjak', 'zvjezdoznanac iliti astrolog' itsl. Najvjerojatnije bijaše riječ o zvjezdoznancima koji na neki način dođoše u dodir sa židovskim mesijanizmom. Ne zna se točno odakle su dospjeli; bibličari i povjesničari tumače da su njihove postojbine mogle biti Arabija, Mezopotamija i znatno dalja Indija. Međutim, ono što biva posve jasnim i provjerljivim jest okolnost da ne samo u Mateja nego nigdje u Svetome pismu nisu spomenuti kao kraljevi, niti se tamo kaže da njihova su imena Gašpar, Melkior i Baltazar. Čini se vrlo vjerojatnim da su kraljevima nazvani pod utjecajem proroka Izaije, koji napisa: ″A tebe obasjava Jahve, / i Slava se njegova javlja / nad tobom. / K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, / i kraljevi k istoku tvoga sjaja.″ (Iz 60,2-3).

U Starome zavjetu također se govori o čudesnoj zvijezdi koja će u dalekoj budućnosti svijetliti kako bi pokazala kada će se i gdje roditi kralj Izraelov. Za prolaska Izraelaca kroz moapsku zemlju, u 13. stoljeću prije Krista, mezopotamski mag i vidjelac Balaam iliti Bileam izreče proročanstvo o čemu u ″Knjizi brojeva″ čitamo: ″Vidim ga, ali ne sada: / motrim ga, al' ne iz blizine: / od Jakova zvijezda izlazi, / od Izraela žezlo se diže.″ (Br 24,17). Proročanstvo se obistini, Bileamove se riječi ispuniše kada nad Betlehemom, gdjeno se rodi Isus, zasja zvijezda. Mudri i ponizni ″kraljevi″ krenuli su iz različitih polazišta, pri čemu ni jedan od njih nije znao za drugu dvojicu. Dugo su i ustrajno jahali (na konjima ili devama, svejedno je) da bi malomu Isusu, tek rođenu kralju Izraela, donijeli darove.

Treba nešto kazati o tim darovima što ih mudraci, poznati pod nazivom ″tri kralja″, doniješe Isusu. Prije svega bih napomenuo da se ″mir″ iz pjesme ″Tri kralja jahahu″ ne odnosi na neko stanje bez sukoba i rata, na nekakav svjetski mir i sl., nego na biljku mirtu iliti smirnu. Oba nam ta naziva, ″mirta″ i ″smirna″, dohode iz grčkoga jezika te označavaju zimzelenu biljku i vrstu smole što se rabila za mirisanje, kađenje i balzamiranje, i kao sredstvo koje iscjeljuje i blaži rane, melem, a k tome je mirtov vijenac, kao ures koji su nevjeste nosile na glavi, bio simbolom ljubavi i svadbenih svečanosti. Mirta stoji na početku i kraju Isusova zamaljskog života: doniješe je djetiću Isusu u slamnatu mu kolijevku te nakon više od tri desetljeća bijaše mirta sastojak pomasti kojom pomazaše Isukrstovo tijelo prije polaganja u grob: na Torinskome su platnu pronađeni tragovi balzama sačinjenog od te biljke. Važno je k tome ukazati na simboliku triju darova što ih doniješe mudri daronosci: mirta je darovana djetešcu Isusu kao čovjeku; aromatična smola tamjan (od grčkoga naziva ″thymíana″), ili hrvatski rečeno ″kâd″, darovana je Isusu kao Bogu, a zlato je dobio kao Kralj.

Najčešće se tumači i likovno prikazuje da tri mudraca ili kralja imaju različitu životnu dob (mladić, zreo muškarac i starac) te da su različitih rasa odnosno boje kože. Tako personificiraju razdobljâ čovjekova života te predstavljaju tri tada poznata kontinenta: Melkior Europu, Baltazar Afriku, Gašpar Aziju. Imena im nose snažnu simboliku: najstarijem, Melkioru, ime na hebrejskome znači 'kralj svjetla'; ″Baltazar″ dolazi od asirskoga ″Bel-tus-assar″ što znači 'bog štiti njegov život'; a najmlađi nosi ime Gašpar, od perzijskoga ″Kaspar″ u značenju 'čuvar blaga, rizničar'.

Budimo spremni makar manjim dijelom nasljedovati veliku mudrost i poniznost trojice mudraca ili takozvanih kraljeva, koji smjerno jašući ″s onih sunčanih stran″ prevališe velik put da bi se poklonili istinskomu Kralju kraljeva, Mesiji, koji je Put, Istina i Život. Jer čovjek Isus se rodio, Krist Isus je živio, Bogočovjek Isus je podnio muku, umro na križu te uskrsnuo za spasenje svih ljudi, svih naroda i rasa, za spasenje svega svijeta, svakog čovjeka kojemu je sudbonosno važan i smjerokazan sjaj svevremene i vazda nove betlehemske zvijezde: najsjajnije i neugasive zvijezde, koja vodi od ″onih sunčanih stran″ do betlehemske štalice te od nje do kraljevstva Božjega.